Ne znam čini li se to samo meni ili su ljudi zadnjih godina i desetljeća postali puno osjetljiviji u odnosu na prije. Uvrijede se zbog svake gluposti pa je ponekad jednostavnije i sigurnije nekima uopće i ne govoriti ono što zaista misliš, već ići linijom lakšeg otpora i reći im ono što žele čuti. Tom premisom bavi se i dopadljiva humorna drama iskusne američke filmašice Nicole Holofcener premijerno prikazana izvan konkurencije u Sundanceu. I sam naziv filma "You Hurt My Feelings" sugerira da su glavni likovi tu itekako osjetljivi i da im se osjećaji vrlo lako povrijede, a Holofcener i ovim filmom kao da nastavlja zauzimati teren koji je ostao upražnjen starenjem Woodya Allena.
Praktički svi njeni filmovi su slične razgovorne, pametne dramedije, s ljudima srednjih godina koji prolaze kroz neku životnu krizu, osjećaju kao da su zaglavili u životima. A zapravo im uopće i nije loše i mnogi bi se vjerojatno mijenjali s njima. Nakon deset godina i podjednako dopadljive dramedije "Enough Said" u kojem joj je partner bio neprežaljeni James Gandolfini, ponovno je tu u glavnoj ulozi Julia Louis-Dreyfuss koje se i dalje najbolje sjećamo kao Elaine iz "Seinfelda". Ona je Beth, književnica čiji su memoari iz djetinjstva i mladosti prije nekoliko godina postigli relativni uspjeh, a osim što sada vodi kurs kreativnog pisanja, radi ona i na novom romanu.
Njen muž Don (Tobias Menzies) je psihoterapeut za kojeg se čini da mu je dosta tog posla jer je svjestan da gotovo nikome ne može pomoći. Djeluju oni kao da su u skladnoj vezi, no sve će se to promijeniti kada Beth slučajno čuje Dona kako Marku, suprugu svoje sestre Sare govori kako mu je njena knjiga bezvezna. Ta će spoznaja potpuno šokirati Beth, a njihov odnos naizgled potpuno zakomplicirati iako se čini da bi se do kraja iz toga moglo izroditi nešto dobro i korisno. Film je to koji postavlja pitanje što bi se dogodilo kada bismo mogli saznati što drugi stvarno misle o nama i onome što radimo i ponašamo se, kada bi prestali biti pristojni i politički korektni i jednostavno govorili i ponašali se onako kako bi stvarno željeli.
I svi likovi u "You Hurt My Feelings" su pomalo narcisistički karakteri, egoistični, a istovremeno tako nesigurni i strašno ih zanima tuđe mišljenje pa makar ono bilo i lažno kao što je ovdje slučaj. Gledajući ovaj film pala mi je napamet misao jesu li naši predci prije desetak tisuća, tisuću ili dvije stotine godina patili od depresije, krize identiteta i sličnih pošasti današnjice? Ili su bili previše zaposleni pitanjima hoće li danas biti što za jesti ili će im neka barbarska horda upasti u selo i sve ih poklati. I ostatak glumačke ekipe ovdje je u dobroj formi i bila je to fina, dobro promišljena humorna drama koja na kvalitetan način prikazuje probleme današnjih urbanih ljudi, intelektualaca neke srednje klase.
Primjedbe
Objavi komentar