Godinu dana nakon kvalitetnog "Bergman Island", francuska filmašica Mia Hansen-Love u Cannesu se predstavila ipak dosta slabijom romantičnom dramom. "Un beau matin" ili "One Fine Morning" još jedan je u nizu njenih filmova u kojima se usredotočuje na živote naizgled prosječnih, običnih ljudi, a kao i obično, najjači adut njenog filma kvalitetne su glumačke izvedbe. Posebno se to odnosi i na inače odličnu Leu Seydoux koja je za ulogu mlade udovice i samohrane majke Sandre za koju svijet kao da se i dodatno počinje skupljati i stješnjavati bila nominirana za europsku glumicu godine.
Tijekom filma saznajemo da je Sandra koja radi kao prevoditeljica bez muža ostala prije pet godina, a sada joj je i otac Georg (Pascal Greggory), sveučilišni profesor filozofije uz kojeg je jako vezana, polagano nestaje. Pati on od teške degenerativne bolesti, potpuno je ovaj čovjek čiji je stan nakrcan knjigama ishlapio i više nije sposoban za samostalan život. Situacija je tim teža jer bio je on očito intelektualac, pametan i načitan čovjek i zato je njegovo gubljenje tragičnije pošto mu je mozak bio glavni alat. Tu je i njena mlada kćer Linn i nema Sandra uopće vremena za sebe i za svoje potrebe, no svejedno će se ona ubrzo upustiti u vezu s oženjenim prijateljem, kozmokemičarem (što god to bilo), Clementom (Melvil Poupaud).
"Ona Fine Morning" jedan je od onih filmova za koje bi cinici rekli da se u njima ništa ne događa, no i nije to baš tako jer ipak je to bila solidna karakterna studija žene koja kao da se navikla na životne poraze i stoički podnosi sve što život baci pred nju. Seydoux je zaista sjajna kao Sandra, žena u srednjim tridesetima za koju kao da je postalo normalno da je svoje potrebe podredila drugima i koja kao da je naučila da si zbog toga što drugi ovise o njoj, ne smije dopustiti malodušje. Na razočaranja je ona već odavno navikla, tako da je neće previše iznenaditi kad shvati da šarmantni Clement ipak ne misli ostaviti svoju obitelj zbog nje.
Primjedbe
Objavi komentar