Godina 1957. po mnogo čemu je posebna za Ingmara Bergmana. Te je godine legendarni švedski autor snimio dva svoja ponajbolja filma, dva rana remek-djela - "Sedmi pečat" i "Divlje jagode". Iako u trenutku snimanja "Wild Strawberries" Bergman još nije imao ni 40 godina, snimio je on možda i najbolji film o starosti ikada napravljen. Senzacionalnu introspektivnu dramu o 78-godišnjem čangrizavom, tvrdoglavom i egoističnom umirovljenom profesoru Isaku Borgu (posljednja uloga slavnog švedskog glumca Victora Sjőstrőma), liječniku koji se specijalizirao za bakteriologiju.
Isak je stari sebičnjak koji misli samo na sebe, a prije nego što je postao slavni znanstvenik, radio je on kako liječnik u ruralnoj Švedskoj. I pratimo tu nekoliko dana u njegovom životu i to od jutra kada će se iz Stockholma autom zaputiti za Lund kako bi primio počasni doktorat. S njim će na put krenuti i njegova snaha Marianne (Ingrid Thulin) koja baš i ne voli posebno svog tasta i planira se razvesti od Isakovog jedinog sina, Evalda pošto on ne želi imati djece. No, bit će to putovanje od Stockholma do Lunda i svojevrsno putovanje sazrijevanja za Isaka kojeg kao da će početi proganjati događaji iz mladosti. U zadnje vrijeme on proživljava strašne noćne more i shvaća kao da si u snu govori ono što budan ne želi čuti i o čemu ne želi razmišljati.
Na povratak u mladost dodatno će ga potaknuti susreti tijekom putovanja, posebno oni s troje mladih autostopera koji su se zaputili prema Italiji. Bio je "Wild Strawberries" i prvi film u kojem je Bergman svoje protagoniste odveo u carstvo snova, nešto što će kasnije postati često u njegovim filmovima. Tako će se kod starog Isaka početi gubiti granice sna i jave, njegovi povratci u prošlost u mjesta na kojem je proveo mladost djelovat će tako stvarno i realistično da će se 78-godišnjaku samom na trenutke činiti da se uspio vratiti u prošlost. To suočavanje s prošlošću i hvatanje u koštac s odlukama koje je donosio i na koje nije ponosan, ali nikada o njima nije želio ne samo govoriti, već i misliti, dovest će do toga da prihvati sve ono što mu se u životu događalo.
Zanimljivo je kako su "Divlje jagode" na liste najboljih filmova koje su ikada gledala stavili i Stanley Kubrick i Andrej Tarkovski, a ovaj je film imao silan utjecaj i na Woodya Allena koji je čak četiri filma napravio pod utjecajem "Wild Strawberries". Bio je to film i kojim si je Bergman zacementirao status svjetske filmske zvijezde, a na inspiraciju za ovu priču je došao dok se sam vozio automobilu od Stockholma prema sjeveru i nakratko je putem stao kod kuće u kojoj je živjela njegova baka. Na trenutak je zamislio kako bi to bilo da otvori vrata, a unutra zatekne sve isto kao tijekom njegovog djetinjstva. Scenarij za "Divlje jagode" je napisao u bolnici gdje se liječio zbog problema sa želucem i nakupljenog stresa zbog najblaže rečeno neuređenog života i divljačkog tempa kojim je snimao filmove, radio predstave i pisao.
Primjedbe
Objavi komentar