Nour je 14-godišnjak podrijetlom iz neke od zemalja Magreba, a živi on s tri starija brata u imigrantskom predgrađu grada na jugu Francuske. Taman su krenuli ljetni praznici, a Nour razmišlja da bi, baš poput braće, trebao napustiti školu jer mu ona nikad neće trebati. I sva tri starija brata su pomalo izvan kontrole, bave se oni raznim poluilegalnim ili ilegalnim aktivnostima, a Nour u njima vidi uzore. Obiteljska situacija posebno je teška otkako im je majka u komi, a materi koja je voljela klasičnu glazbu, Nour svakodnevno pušta omiljene arije iz opera koje i sam voli.
I ne samo da ih voli, već je on i nevjerojatno glazbeno nadaren, a to će prepoznati nastavnica glazbe Sarah (Judith Chemla) koja tijekom ljetnih mjeseci u školi drži tečajeve. Nour će se pak i preko ljeta u školi naći jer je zbog neposluha dužan odraditi neku vrstu rada za opće dobro i tako za vrijeme krečenja zidova on pjevuši ariju iz La Traviate. Sarah će dječaka pokušati potaknuti da se ozbiljnije počne baviti pjevanjem i prepoznat će u klincu iz imigrantskih slamova nevjerojatan, čudesan talent. Pa iako on svim srcem želi pohađati njenu radionicu i baviti se pjevanjem, ne zna kako se postaviti i kako će ostatak ljudi u kvartu, a posebno braća, gledati na taj njegov izbor.
I možda na prvu debitantski film kojim se Yohan Manca predstavio u sekciji Un Certain Regard festivalu u Cannesu djeluje kao jedna od onih tipičnih coming of age priča o klincima koji unatoč brojnim preprakama uspijevaju nadići svoja ograničenja i ostvariti potencijale. Tek dijelom je "Mes freres et moi" ili "My Brothers and I" zaista i jest takav film, no još većim dijelom to je film o sva posve različita svijeta koji se tek djelomično dodiruju iako stalno koegzistiraju jedan s drugim. Tako nastavnica koja dolazi iz neke više srednje, bijele klase i po zanimanju je zapravo operna pjevačica, jednostavno ne može shvatiti Nourovu pozadinu i svijet iz kojeg dolazi.
Za nju je bitno tek jedino da mali ima božanski glas i pjeva k'o Pavarotti, no tek s vremenom će shvatiti njegove ograničavajuće okolnosti i kakvo je to mjesto iz kojeg dolazi i koje ga sputava. S druge strane, Nour je ne samo nepovjerljiv prema Sari, već ne vjeruje u sebe, a strahuje i kako će reagirati okolina, prvenstveno njegova braća. Svjestan je on kako ljudi oko njega žive i čime se bave te nitko ne smatra realnim opciju da arapski klinac iz socijalnih stanova postane operni pjevač. Film je to koji zapravo i bira posve drukčiji smjer od te bajkovite premise i kreće nekako realnijim putem, no svejedno nudi bitno pozitivniju i vedriju priču u odnosu na one kakve obično viđamo kada nas se odvede u te dijelove Francuske.
Primjedbe
Objavi komentar