Tko zna, možda ćemo za deset, dvadeset ili trideset godina imati prilike gledati filmove koji problematiziraju život u Rusiji za vrijeme vladavine Vladimira Putina, a dok se to ne dogodi, preostaju nam drame o životu u Sovjetskom savezu. U grad Sverdlovsk (danas Ekaterinburg, četvrti po veličini grad Rusije koji se smjestio u podnožju Urala, 1700 km istočno od Moskve) i to 1984. godine vodi nas debitantski film Romana Vasjanova. On se ranije predstavio kao vrstan snimatelj i bio je direktor fotografije i na brojnim holivudskim uspješnicama, akcijskim i ratnim filmovima kao što su "Posljednja patrola", "Srce od čelika" ili "The Wall".
No, za redateljski debi odabrao je on dramu čija se radnja odvija u studentskom domu, a život stanara će se promijeniti kada jedna studentica počini suicid. To će posebno utjecati na živote petero prijatelja, studenata završne, četvrte godine Vanju (Nikita Jefremov), Kaminskog (Ilja Malanin), Nelly (Irina Starshenbaum) i Svetu (Marina Vasiljeva) te mlađeg Zabelu (Genadij Viripajev), povučenog studenta medicine koji se nekako osjeća kao autsajder u starijoj ekipi. Upravo on će biti svjedok samoubojstva djevojke koja će se baciti s krova studentskog doma, a Zabela i ostatak ekipe poslužit će kao žrtveni jarci da bi se zataškale brojne gadarije koje se događaju u domu.
I svima koji ondje žive jasno je da je to itekako korumpiran i pokvaren sustav, no dok se izravno ne dotiče njih, tada se očito malo tko buni. Dom je to koji funkcionira kao neka vrsta hostela (tako glasi i engleski naziv filma) i njime upravlja stara partijska komesarka Olga čiji je muž Renat domar, a oni su zapravo gospodari života i smrti u domu. Ako oni odluče da će se petorka koja je te večeri kada se djevojka ubila, malo prekardašila s alkoholom i dernjavom izbaci iz doma, tada će i svi ostali stanari glasati za njihovo izbacivanje jer znaju da u suprotnom i njih čeka izbacivanje prvo iz doma, a potom i s fakulteta i iz komunističke omladine (KOMSOMOL).
A pošto su svi ti studenti svjesni gdje žive, u kakvom pokvarenom sustavu, tako uglavnom svi i pristaju na ta pravila. Svi osim mladog Zabele, naivnog i istinoljubivog studenta koji je čvrsti odlučio da će istinu istjerati do kraja i ne shvaćajući koliko bi to moglo koštati ne samo njega, već i ostatak ekipe. Njegova naivnost je takva da on zaista misli da će i ostatak društva, koji je glasan i spreman provocirati do određene granice, ići do kraja i boriti se, no shvatit ćemo da je ipak sigurnije čuvati vlastitu kožu i pobrinuti se za vlastitu guzicu.
Sjajno odnosi u ovom studentskom domu i njegovi stanari oslikavaju odnose u cijeloj državi i cijelo društvo Sovjetskog saveza i može se na "Obschagu" gledati i kao na alegoriju, parabolu na stanje u zemlji tog doba. Zemlji koja će se za koju godinu raspasti, ali zemlju u kojoj je sredinom osamdesetih i dalje bilo itekako opasno iskakati dok su oni na poziciji moći itekako iskorištavali situaciju. Vidjet ćemo ovdje vrlo brzo da oni koji imaju moć iskorištavaju situaciju u domu na jeziv i stravičan način, a da su se na ta pravila naučili praktički svi koji ondje žive. I da pomoći nema jer oni koji se ne prilagode i prihvate ta pravila igre, neće dobro završiti.
Primjedbe
Objavi komentar