Poznati austrijski provokator Ulrich Seidl već nas je navikao na kontroverzne i šokantne teme, no sa "Spartom" je odlučio još malo pomaknuti granicu. Šokantna, jeziva pa i gnjusna drama kojom se predstavio na festivalu u San Sebastianu zapravo je drugi dio diptiha započetog "Riminijem" koji je istu godinu premijeru imao u Berlinu. I dok smo u "Riminiju" koji me po stilu i duhu podsjetio na njegov kultni "Raj: ljubav" dobili urnebesno - bolesnu humornu dramu o ostarjelom šlager pjevaču u zimskom periodu u talijanskom ljetovalištu RIchiju Bravu, "Sparta" je mračna, bolesna drama koja se gleda s grčem u želucu.
Glavni junak "Sparte" je sredovječni Austrijalac Ewald (Georg Friedrich), mlađi brat Richija Brava kojeg i u "Riminiju" vidimo nakratko kada se vrati kući, a o čemu se radi najbolje će opisati činjenica da su Seidl i njegova supruga, ujedno i stalna scenaristička suradnica Veronika Franz priču osmislili po slučaju njemačkog pedofila uhićenog u Rumunjskoj 2010. godine. Još od "Riminija" nam je jasno da je Ewald sve samo ne normalan, no kako bi i bio uz starog ishlapjelog oca nacista koji se i ovdje pojavljuje u nekoliko scena u staračkom domu, a i ovdje nam je od prve scene jasno da je on jeziv, ljigav, odbojan tip kao stvoren za kloniti ga se što dalje.
Kako i zašto je Ewald završio u Rumunjskoj nije nam poznato. Nije nemoguće da je ranije u Austriji bio osuđivan zbog pedofilije, no ima on sada u Rumunjskoj ženu, neku mladu Rumunjku s djetetom iz neke prethodne veze. I jasno nam je da bi on htio biti s njom, i da se bori i muči sa svojim bolesnim, odvratnim nagonima i gadi se sam sebi, no jednostavno ne ide. Htio bi on biti normalan i biti sa ženom kao i svi normalni ljudi, no ne ide pa ne ide te će se zbog toga Ewald zaputiti u rumunjsku provinciju gdje će u napuštenoj i oronuloj zgradi škole otvoriti judo klub za lokalne dječake.
I snimljeno je to na tipični Seidlov hladni, opservacijski, naturalistički način. Bez puno objašnjavanja i mudrovanja, a najšokantnije od svega je što je u trenucima kada Ewald počinje trenirati mlade Rumunje judo, već jasno o kome se radi dok oni to ne shvaćaju. I pravo je to stereotipno rumunjsko provincijsko mjesto koje je moglo poslužiti kao kulisa Boratovog sela, pusto s odraslima pijanim od jutra do mraka i djecom prepuštenom samoj sebi. Pa i takvima je jasno da je Ewald jezivi ljigavac, no nitko ne pretpostavlja da bi on mogao biti pedofilčina.
Svjestan sa da je "Sparta" film koji će biti previše za mnoge, no šokantna je to drama u kojoj se Seidl uhvatio u koštac s tematikom pedofilije kao vjerojatno nitko prije njega. I ne pokušava on tu Ewalda prikazati kao žrtvu i lik je to s kojim je jednostavno nemoguće suosjećati, no pedofili su, nažalost, nešto što postoji među nama, koliko god se mi pravili da toga oko nas nema. Film je to koji na zastrašujuće realističan način prikazuje život jednog pedofila, dubinski poremećenog čovjeka, bolesnika o kakvima možda i ne bi trebalo snimati filmove. No, ako je već netko trebao snimiti takav film, onda je dobro da je to napravio baš Seidl, a austrijskom glumcu Georgu Friedrichu treba skinuti kapu što je uopće pristao odglumiti takvu odbojnu ulogu i što je Ewalda utjelovio na tako jezivo uvjerljiv način.
Primjedbe
Objavi komentar