Nakon što je godinu ranije snimio šokantni, uvrnuti, ultranasilni i nihilistički "Cold Fish", japanski subverzivac Sion Sono sada je snimio još jednu brutalnu dramu čiju je radnju opet smjestio u svoj jezivi, brutalni, izopačeni svijet prepun mržnje, očaja i bijesa. I to u okolicu Fukushime neposredno nakon razornog potresa, potom i tsunamija koji je sravnio sa zemljom velike dijelove gradova, a sjećamo se i katastrofe s obližnjom nuklearnom elektranom. U tom razorenom, gotovo postapokaliptičnom svijetu u kojem nakon katastrofe vlada opća apatija, zbiva se radnja filma "Himizu", poznatog i kao "Themis".
I ponovno je to posve divlji film, gotovo anarhičan kakve i inače Sono snima, a priča se tu vrti oko dvoje 15-godišnjaka i kolega iz razreda. Sumida (Shota Sometani) je dječak iz uništene obitelji. Dok mu je stari pijanac i povremeno se pojavljuje samo da bi ga mlatio, uzimao mu novac, vrijeđao ga i govorio mu da bi bilo bolje da je mrtav, mama mu je kurva koja kući stalno dovodi razne tipove. Većinu vremena Sumida provodi sam u naselju izvan grada koje su sklepali slični poput njega koji su poslije potresa postali beskućnici i bavi se on iznajmljivanjem čamaca, a za tog depresivnog, nesretnog i bijesnog dječaka baš je zapela njegova školska kolegica Chazawa (Fumi Nikaidou).
I ne skriva ona da je zaljubljena u Sumidu, stalno ga prati i ide za njim, pokušava mu pomoći. Sumidi to u početku ide na živce i pokušava joj dati do znanja da se makne, no od početka je tu jasno da je ovo dvoje mladih kao stvoreno jedno za drugo. Ipak, svi koji su gledali neki Sonov film mogu pretpostaviti da je nemoguće da on snimi neku tipičnu, limunadačku romansu o mladenačkoj ljubavi, već će se do kraja "Themis" pretvoriti u šokantnu i brutalnu krimi dramu. Situacija će se potpuno zakomplicirati kada se jednog dana Sumidi na vratima pojave opasni kriminalci kod kojih je njegov otac posudio 80 tisuća dolara. Kako je stari sada nestao, ti okrutni yakuze sada traže da im Sumida vrati novac, a ovaj mladić zbog toga će se naći u iznimno opasnoj situaciji te će se i sam morati okrenuti nasilju.
I poznato je da je Sono poznat po pretjerivanju pa je i nasilje ovdje pretjerano, gotovo groteskno jer svi se tu stalno mlate, šamaraju, galame jedni na druge. Taj nihilistički ugođaj i okruženje samo su još dodatno potencirani postapokalipsom nakon potresa i tsunamija, a uspio je Sono ovdje na svoj bizaran način povezati hiperrealističnog života u tom užasnom okruženju gotovo sa stilom i poetikom mange koja mu je zapravo i poslužila kao inspiracija za film. Trebao je "Themis" u početku biti klasična adaptacija japanskog stripa odnosno mange, no nakon katastrofe u Fukushimi, u zadnji čas je Sono promijenio lokaciju snimanja filma pa i samu priču. To postapokaliptično okruženje dodatno potencira sav taj mrak, besperspektivnost, nihilizam i apatiju, a ova mračna krimi drama premijeru je imala u glavnom programu festivala u Veneciji.
Primjedbe
Objavi komentar