Talijanka Lina Wertmüller prva je žena ikad nominirana za Oscara za režiju, a zaslužila je to 1977. godine humornom ratnom dramom "Seven Beauties" s maestralnim Giancarlom Gianninijem. Ovom sjajnom glumcu u jednom od svojih sljedećih filmova, humornoj drami čija se radnja odvija na Siciliji između dva rata, pridružila je dvoje vjerojatno najpoznatijih i najboljih talijanskih glumaca svih vremena, Sophiu Loren i Marcella Mastroiannija. Bio je to i 13. od ukupno 14 filmova u kojima je ovo dvoje velikana zajedno nastupilo, a iako je "Blood Feud" prošao manje zapaženo od prethodnika i bez nagrada, ostao je upisan ovaj film u Guinnessovu knjigu rekorda kao film s najdužim nazivom.
"Fatto di sangue fra due uomini per causa di una vedova. Si sospettano moventi politici. Amore-Morte-Shimmy. Lugano belle. Tarantelle. Tarallucci e vino." glasi puni originalni naziv ove groteskne humorne drame pa i ne čudi da je za strano tržiše taj naslov skraćen. No, iz samog originalnog naziva da se iščitati da će se dva muškarca tu zakrviti oko jedne žene i da se sumnja na političke motive. Ta udovica je Titina Paterno (Loren) čijeg je muža ubila sicilijanska mafija pošto je on bio član sindikata koji je odbio slušati njihova naređenja. Titina se zarekla osvetiti svog muža, a vrlo brzo ova će sredovječna udovica dobiti ne jednog, več dva udvarača.
Prvi je Rosario Maria Spallone (Mastroianni), odvjetnik koji potječe iz veleposjedničke i bogate sicilijanske obitelji, no unatoč tome on je žestoki marksist. U spomen na Karla Marxa on vjerojatno i ima bradurinu do pupka, a konkurenta će Rosario ubrzo dobiti u kriminalcu i prevarantu Nicku Sanmicheleu (Giannini), rođaku Titininog muža koji se upravo kao bogat čovjek vratio iz Amerike gdje se očito bavi nekim mutnim poslovima. I on se svim silama namjerio na osvajanje udovice pa će se stvoriti tako odvje neobičan ljubavni trokut. Pa iako se posredno Wertmüller ovdje bavi i nekim ozbiljnim temama kao što su ubojstva iz osvete, problematika mafije na Siciliji, kao i uspon fašizma u Italiji nakon Prvog svjetskog rata, izvedeno je to u posve komičnom, ironičnom duhu i stilu. Likovi su tu gotovo svedeni na razinu karikatura, a dijelom i zbog toga što se čini kao da se autorica nije mogla odlučiti želi li snimiti dramu ili komediju, djeluje "Blood Feud" pomalo zbunjujuće i konfuzno.
Primjedbe
Objavi komentar