Legendarna talijanska braća Paolo i Vittorio Taviani i pod stare dane su doživjeli labuđi pjev i snimili dokumentarističku dramu koja im je donijela brojne nagrade. Najvažnija od njih bio je Zlatni medvjed u Berlinu, a "Cezar mora umrijeti" je film kojim se zaista brišu granice između igranog i dokumentarnog filma. Ne samo da se radnja njihove drame odvija u zatvoru Rebbibia u predgrađu Rima, već su tamošnji zatvorenici odglumili same sebe dok pripremaju Shakespeareovu predstavu "Julije Cezar". Iako je odluka žirija u Berlinu predvođenog velikim britanskih filmašem Mikeom Leighom da baš filmu braće Taviani dodijeli glavni nagradu iznenadila mnoge, ne može se poreći da je riječ o posebnom filmu.
Humanistička je to drama u kojoj su braća Taviani uspjeli dati ljudsko lice svim tim zatvorenicima za koje odmah u početku saznajemo tko su oni, zašto su strpani iza rešetaka i kakva im je kazna. Dok fikcionalni redatelj zatvorske predstave među zatvorenicima radi audiciju i traži kandidate za nastup u poznatoj drami, za svakog kandidata piše tko je on. I svaki taj kandidat potpisan je stvarnim imenom i prezimenom te stvarnom presudom, a "Cesare deve morire" sve je samo ne tipičan zatvorski film jer sve je tu u službi proba za predstavu.
Imamo dojam da se ništa osim proba u tom zatvoru ne događa kao i da su ne samo oni kojima su dodijeljene uloge, već i svi ostali zatvorenici, odlučili učiniti sve da ta predstava uspije. I dok su segmenti na samom početku i na kraju filma dok zatvorenici izvode predstavu na pozornici snimljeni u boji, ostatak filma odnosno sve ono što se događa u zatvoru, snimljeno je crno bijelom tehnikom. Iako su oba brata u vrijeme snimanja filma već prošla 80. godinu, očito je da dvojac koji se još sedamdesetih proslavio naturalističkom dramom "Padre padrone", nije izgubio na inovativnosti. Film je to baš posebnog duha i film koji im je s razlogom donio brojne nagrade.
Primjedbe
Objavi komentar