Emily (Phoebe Dynevor) i Luke (Alden Ehrenreich) mladi su i uspješni analitičari u manhattanskom Hedge fundu. Već neko vrijeme oni su u tajnoj vezi i skrivaju se pred ostatkom ekipe s posla pošto nemilosrdni CEO Campbell (Edie Marsan) ima striktna pravila da zaposlenici ne mogu biti zajedno. A oni se strastveno vole, ne mogu jedno bez drugog, vidimo to već u uvodnoj sceni tijekom vjenčanja Lukeovog vrata, kada će i Luke pomalo impulzivno zaprositi Emily. I sjajne su te uvodne scene, posebno kada oni izlaze iz stana u kojem zajedno žive pa svatko svojim putem ide na posao kako netko ne bi naslutio da postoji nešto između njih, a situacija će se potpuno zakomplicirati kada otkaz dobije jedan od menadžera.
Luke je uvjeren da je on taj koji će dobiti unaprijeđenje jer o tome se potiho već priča u firmi, no jedan noćni poziv promijenit će sve. Ispostavit će se da će tu poziciju dobiti Emily, a bit će to trenutak nakon kojeg će se njihova veza naći na iznimnoj kušnji. Njihov odnos instantno će se promijeniti i stvarno dobro i zanimljivo dugometražna debitantica Chloe Domont gradi ovu kombinaciju drame, trilera i satire. Premijeru je "Fair Play" imao u Sundanceu, a riječ je o jednom od onih nevjerojatno brzih i dinamičnih filmova, stilom i duhom posve na tragu najpoznatijih korporativnih trilera slične tematike kao što su "Wall Street" ili "Margin Call".
No, film je to s više slojeva jer ne samo da je Emily jedina žena u uredu kompanije okružena tipičnim yuppievskim hijenama od tipova koji ne prezaju ni pred čim, već nam je posve jasno kako je to kompetitivno okruženje. Sjajno je Domont izgradila odnos između dvoje glavnih likova jer Luke je bio uvjeren da je promocija morala pripasti baš njemu i kada se to ne dogodi, on će se posve promijeniti. Iako se u početku pravi da je sve u redu, očigledno je da ga je sve pogodilo i što je umjesto njega promovirana žena pa makar to bila žena za koju tvrdi da je beskrajno voli i da bi učinio sve za nju.
Premda su i Luke i Emily završili najprestižnije fakultete u Americi, već u uvodnoj sceni svatova shvaćamo da on dolazi iz barem više srednje klase i da mu je sve dolazilo relativno lagano. Emily je pak s Long Islanda i zahvaljujući stipendiji, nevjerojatnom trudu i upornosti uspjela se sama probiti unatoč skromnim počecima i sve je žrtvovala za karijeru. I od početka je ona kao rijetka žena u tom korporativnom biznisu bila suočena sa seksizmom i svime što ide u takvom okruženju, a to je nešto što razmaženi Luke ne može shvatiti. Praktički preko noći on će se početi ponašati posve drukčije i počet će pokazivati pravo lice, a koliko god se Emily trudila spasiti njihovu vezu, pitanje je ima li tu smisla uopće što spašavati.
Posve je očigledno kako je "Fair Play" i britka satira usmjerena na taj nemilosrdni i okrutni svijet korporativnog biznisa u kojem se ti hedge fundaši igraju tuđim milijunima. Svijet je to u kojem je prijateljstvo nepoznat pojam, a film je to nabijen i eroticizmom te seks također tu sjajno prikazuje njihov odnos i dinamiku među njima. U početku su strast i želja koju osjećaju jedno prema drugom uzajamni i ne mogu se oni suzdržati jedno od drugog. No, kada mu Emily de facto postane šefica, Luke će prvo odbijati seksualni odnos s njom pa kao da će postati impotentan, a sve će rezultirati nasilnim odnosom. Uspjela je Domont snimiti kvalitetan, pametan i moderan film koji dobrim dijelom funkcionira i zahvaljujući odličnom kemijom između dvoje glavnih glumaca. I dok je Ehrenreich (Hail Caesar, Han Solo) već relativno poznat, mlada Britanka Dynevor pravo je otkriće. Glumila je ona da sada u nekim britanskim serijama, no nakon ove briljantne uloge sasvim sam siguran da ćemo još itekako čuti za nju i sve češće ćemo je viđati u brojnim filmovima.
Primjedbe
Objavi komentar