Biografska drama o izraelskoj premijerki Goldi Meir koju je u britansko - američkoj produkciji snimio izraelski filmaš s američkom adresom Guy Nattiv (dobar debi Skin otprije nekoliko godina) podsjetila me na jednu puno poznatiju i bolju biografsku dramu o vođi u ratnim vremenima. Riječ je o filmu "Darkest Hour" Joea Wrighta u kojem je gotovo nemoguće bilo prepoznati Garya Oldmana kao britanskog premijera Winstona Churchilla ispod maske. Jako teško je sada prepoznati i slavnu britansku glumicu Helen Mirren pod maskom kao Goldu Meir, no problem ove biografske filme je što je nekako beživotan, prazan, hladan, dosadan.
Golda Meir bila je premijerka Izraela u razdoblju od 1969. pa do 1974. godine, u vremenu kada je već prošla sedamdesetu godinu i kada je bila ne samo stara, već i bolesna, izmučena limfomom i naotečnih nogu koje izgledaju kao taburei. No, i dalje ona puši jednu cigaretu za drugom kao voditelj Dnevnika 1973. godine, kada se i odvija radnja ove povijesno - biografske drame. Opet imamo problema sa susjedima, javlja Meir američkom državnom tajniku Henryu Kissingeru (Liev Schreiber). I ti problemi su sve samo ne bezazleni jer upravo kreće rat koji će u povijesti ostati zapamćen kao Yom Kippurski rat. Listopad je 1973. godine i arapske države predvođene Egiptom i Sirijom krenule su u napad na Izrael kako bi pokušale povratiti Golansku visoravan i Sinaj koje je Izrael okupirao nakon pobjede u ratu šest godina ranije.
I nakon što smo dobili kratki uvid u društveno - političke okolnosti Izraela tog doba, "Golda" se pretvara u kombinaciju psihološke drame i karakterne studije te ratnog filma kojem je neskriveni uzor ranije navedeni film o Churchillu. I baš kao što se britanski državnik te 1940. godine našao u teškoj situaciji da mora donositi odluke koje bi mogle koštati živote brojne njegove sunarodnjake i usmjeriti rat, u takvoj je situaciji sada i Meir. No, sve je to izvedeno dosta slabo. Ako "Goldu" gledamo kao ratni film, onda je to nešto dosadno jer rata tu zapravo i ne vidimo, a ako je gledamo kao karakternu studiju, unutarnju osobnu dramu državnice pred kojom su važne odluke, onda je to opet promašeno, beživotno.
Drveni, površni i beživotni su i dijalozi koje Golda uglavnom vodi sa zapovjednicima vojske, tajnih službi i svim ostalim suradnicima. Onda opet imamo trenutke u kojima je ona s tajnicom (Camille Cottin) i njoj jedinoj dopušta da vidi njeno stvarno zdravstveno stanje. Kako proživljava teške zdravstvene trenutke, na rubu je snage, no ne smije to pokazati prema van kako bi naštetila borbenom duhu. Kako je Meir i danas prilično kontroverzna ličnost u izraleskoj povijesti te ju se naziva tamošnjom Čeličnom damom, tako i cijelu priču o Yom Kippurskom ratu pratimo kroz flešbekove i kroz njeno svjedočenje pred komisijom koja propitkuje je li njena pogrešna procjena dovela do problema na samom početku rata. Tijekom cijelog filma tako i Golda propitkuje svoje odluke, svjesna što bi za Izrael mogao značiti eventualni poraz.
Primjedbe
Objavi komentar