Gotovo 60 godina otkako je talijanski veteran Marco Bellocchio debitirao s "Fists in the Pocket", klasikom koji ga je momentalno instalirao u red filmaša A kategorije, a i dalje on, usprkos što je već odavno zagazio u osamdesete (rođen 1939.) snima iznimne filmove. Takav je bio prethodni "Il traditore", krimi drama koja mu je donijela nacionalnu nagradu za najboljeg režisera i nominaciju za europskog režisera godine, a još bolja je i ova povijesna drama kojom se predstavio u glavnom programu festivala u Cannesu. "Kidnapped" ili "Rapito" je nevjerojatna kombinacija potresne obiteljske melodrame i političkog trilera koja nas na impresivan način upoznaje s društveno - političkom situacijom Italije sredinom 19. stoljeća.
S mlađom kolegicom Susannom Nicchiareli (Miss Marx, Chiara, Nico 1988), Bellocchio je sam i napisao scenarij koji je osmišljen prema stvarnim događajima. Radnja tu kreće 1858. godine u Bologni kada u kuću ugledne trgovačke židovske obitelji Mortara upadaju snage reda s nalogom da roditeljima oduzimaju jedno od sedmero njihove djece, šestogodišnjeg dječaka Edgarda. Vrijeme je to kada Italija još nije ujedinjena i Bologna je dio Papinske države i papa Pio IX ima ondje apsolutnu moć. Razlog zašto ti ljudi upadaju u kuću obitelji Morgara skriva se u tome što je netko upravitelju bolonjske svete inkvizicije, monsinjoru Ferettiju prijavio da je dječak kršten. Po tome on više nije Židov, već je katolik i nije mu više mjesto sa židovskom obitelji, već ga se mora oduzeti i poslan je on ubrzo u Rim gdje je smješten u školu koju nadzire sam papa, a u njoj se nalaze djeca slične sudbine odnosno židovski dječaci koji su pokršteni.
I godinama će trajati pokušaji obitelji Morgara da vrate sina koji im je doslovno otet, a društveno - političke okolnosti u Italiji će se mijenjati. Uskoro će krenuti i građanski rat koji će rezultirati ujedinjenjem Italije. Bologna će potpasti pod svjetovnu vlast nove talijanske države, zakoni koji su do jučer vrijedili više neće vrijediti, no dječak kojem ni samom nije jasno što se događa i zašto je iz roditeljske kuće premješten u Rim, bit će odgajan kao katolik i pripremat će ga za svećeničku službu. I dijelom priču tu pratimo iz perspektive dječaka kojem u početku ništa nije jasno. Do jučer su ga kod kuće odgajali kao Židova, a sada mu preko noći pokušavaju utuviti u glavu da je to bilo pogrešno i odgaja ga se kao katolika.
S druge strane, pratimo tu i borbu duhovne i svjetovne vlasti uoči i nakon ujedinjenja te shvaćamo kako su stanovnici dojučerašnje papinske države zapravo bili ogorečni tiranijom svog apsolutnog vladara koji se ni po čemu nije razlikovao od nekog drugog suverena svog vremena. Osim što je osim ovozemaljske, njegova moć imala utjecala i nad sudbinu u zagrobnom životu što se obilato koristilo. Sjajno "Rapito" hvata duh vremena i prikazuje kako je izgledala tiranija papinske države, ali i kako je obitelj Morgara preko židovske alijanse iz Francuske i Engleske pokušavala praviti pritisak da im se dijete vrati. I to dok nije prekasno i dok maleni Edgardo nije potpuno asimiliran i dok nije uopće zaboravio što je i tko je on.
Shvatit ćemo da je on zapravo obična, nebitna figura u borbi sila za moć i prevlast i da ni novoosnovanu liberalnu i svjetovnu talijansku državu uopće nije briga za sudbinu jednog židovskog dječaka, već će im on samo poslužiti kao primjer da pokažu kako su papa i crkva pokvareni i loši. Iako je već u poznim godinama, Bellocchio suvereno vlada svojim filmom i ne samo da je to izuzetno vizualno i da je vrijeme u kojem se odvija radnja prikazano na impresivan način, već je to potresna drama u kojoj je sve na svojem mjestu. Savršeno je to napisano, režirano, na kraju i odglumljeno, a potresna je to drama o toj mračnoj epizodi iz povijesti Italije, o antisemitizmu, o zloupotrebi moći, nasilnim pokrštavanjima. Na kraju i o nezamislivom zlostavljanju djece kojoj je otiman identitet i oduzimano pravo da budu ono što jesu, a time se istovremeno Židovima pokazivalo gdje im je mjesto.
Primjedbe
Objavi komentar