Mike Flanagan posljednjih je godina gotovo pa postao Netflixov kućni redatelj. "Pad kuće Usher" već je peta njegova horor serija koju je po poznatim književnim predlošcima snimio za najveći streaming servis (tu je ugurao i film Doctor Sleep), a osmodijelna serija nastala prema pripovjetci Edgara Allana Poea, meni je bila najbolja od svih serija koje je do sada izbacio. Priča "Pad kuće Usher" našla se u Poevoj zbirci "Tales of the Grotesque and Arabesque" objavljenoj još 1840. godine, a Flanagan je uspio ne samo kratku priču razvući na seriju koja traje više od osam sati, već je i sjajno prilagoditi duhu vremenu.
Moderni Usheri sada su trovači lijekovima i obogatili su se na lijeku koji stvara ovisnost poput zloglasnog OxyContina od kojeg su umrle na stotine tisuća, možda i milijuni ljudi samo u Americi. Patrijarh obitelji Roderick (Bruce Greenwod kao stari, Zach Wilford kao mladi) hladnokrvni je i pokvareni, cinični tip koji se besramno obogatio na tuđoj patnji. No, odmah na početku serije vidimo da ih je sreća napustila. Ta jeziva korporacija gonjena pohlepom je na optuženičkoj klupi, a svo šestero Roderickove djece je umrlo pod misterioznim okolnostima. Od velike obitelji, sada su ostali samo on i sestra mu Madeleine (Mary McDonnell kao stara i Willa Fitzgerald kao mlada), a Roderick u formi flešbekova u razgovoru s istražiteljem Augustom Dupinom pripovijeda što se to dogodilo.
I u tim fleševima imamo dvije paralelne radnje. Jedna nas upoznaje s povijesti obitelji Usher i kako su to siromašna siročad kao što su bili Roderick i Madeleine uspjeli postati vlasnici tako moćne korporacije, a u drugoj saznajemo što se to dogodilo s njegovom djecom. A ta djeca redom su izopačeni dekadentni perverznjaci. Pokvareni ljigavci svi međusobno posvađani koji vječno rovare jedno protiv drugog i bore se za očevu naklonost, tim više jer im je Dupin bacio kost oko koje se glođu u vidu informacije da je netko od njih doušnik za vladu. I čini se kao da ih je stari dodatno potaknuo da se međusobno glođu, a neki jezivi misteriji i faustovske pogodbe iz prošlosti dovest će do toga da oni jedan za drugim umiru.
Ponašaju se svi oni kao da mogu što hoće, kao da su kraljevska loza kojoj je sve dopušteno i dostupno, a potpuno su bezosjećajni, bešćutni i nevjerojatno sebični. I pokazat će se da je svaka od tih smrti užasnija i grotesknija od druge, a u svakoj od njih kao da prste ima misteriozna žena po imenu Verna (Carla Gugino) koju su nekoć davno i Roderick i Madeleine imali prilike upoznati. I majstorski Flanagan gradi priču ovdje koja se polako razotkriva, a Poeovo stvaralaštvo tu mu je poslužilo tek kao inspiracija, Iako se Edgara Allana Poea smatra ocem gothica, tako i "The Fall of the House Usher" ima nekako najmanje gothic ugođaj od svih prethodnih Flanaganovih serija.
I nije tu Flanagan samo ubacio motive iz naslovne Poeove pripovjetke, već su i brojna druga njegova djela također poslužila kao inspiracija. Zanimljivo je kako je Flanagan i dalje vjeran dobrom dijelu glumačke ekipe koju vuče još od "Haunting of the Hill House" (među njima su njegova supruga Kate Segel i Henry Thomas koji su odglumili dvoje Roderickove djece), a priču je sjajno prilagodio današnjem vremenu. Tako su Usheri ljudi sposobni za sve. Nezamislivo bogati ljudi koji ne prezaju ni od čega i kojima nije stalno ni do čega osim do vlastitog bogatstva i moći koja s njim dolazi. Neskrivena je to alegorija na brojne današnje ushere koji žive po istim principima kao Poeovi junaci, besramni tipovi koji bez imalo grizodušja uživaju u svemu ponuđenom iako su svjesni da zahvaljujući njima mnogi proživljavaju užasnu patnju.
Primjedbe
Objavi komentar