Vjerovali ili ne, bila je ova psihološka drama Sidneya Lumeta prvi američki film koji se bavio tematikom Holokausta i to iz perspektive osobe koja je preživjela nacističke logore. Taj prežvjeli je Sol Nazerman (Rod Steiger), čovjek koji je nekoć u Njemačkoj bio sveučilišni profesor filozofije, no kada su krenuli progoni i on i cijela mu obitelj završili su u logoru. Kroz povremene flešbekove saznajemo Solovu sudbinu, a na kraju nam je posve jasno zašto je taj čovjek tako psihički nestabilan. Očigledno on boluje od teškog PTSP-a, nekog sindroma preživjelih, a dvadesetak godina nakon oslobađanja iz logora, živi on u New Yorku i vlasnik je zalagonice u istočnom Harlemu.
Čovjek je to koji je posve otupio od svega, a kao da se uspio izvježbati da uopće ne pokazuje emocije. Ogorčenost je preblaga riječ za opisivanje Sola, a sve te siromahe iz Harlema koji u njegovoj zalagaonici često vide posljednji izlaz, gleda kao na šljam i uopće se ne uzbuđuje na njihove probleme. Štoviše, za njihove stvari obično daje premalo novca i nema ni najmanje milosti, a kako će vrijeme prolaziti, tako će njegovo psihološko stanje postajati sve gore. Sjećanja i traume kao da će postajati sve izraženiji, a do kraja ćemo tu svjedočiti potpunom psihičkom raspadanju čovjeka koji će shvatiti da je njegov odnos prema životu bio pogrešan, no kasno je za iskupljenje i promjenu.
Iako je živ, Sol kao da je duhovno mrtav, a s obzirom da se njegova zalagaonica nalazi u Harlemu, i ne treba čuditi da će se pronaći neki nevaljalci kojima će napamet pasti razne ideje. Iako snimljen u crno - bijeloj tehnici, "The Pawnbroker" je očiti primjer moderizma, a neskriven je tu utjecaj filmova Francuza Alaina Resnaisa kao što su "Night and the Fog" i "Hiroshima Mon Amour". No, istovremeno je Lumet snimio iskonski američki film, na realističan način prikazujući život siromašnih dijelova New Yorka tog vremena, pogotovo Harlema. Bio je to film koji je Rodu Steigeru ne samo donio prvu nominaciju za glavnu ulogu, već je potvrdio njegov kapacitet da može biti glavna zvijezda filma što je potvrdio nekoliko godina kasnije u Jewisonovom "In the Heat in the Night" sa Sidneyem Poitierom za koji je i nagrađen Oscarom.
Film je to koji je izazvao velike kontroverze i jedan od filmova koji je doveo da napuštanja famoznog "Production Code" u američkoj kinematrografiji koji je služio za cenzuru pa i autocenzuru nepoželjnog ponašanja kao što su golotinja, psovke i sveg drugog što se tada smatralo devijantnim u konzervativnom američkom društvu. Zanimljivo je i kako je Lumet koji se nekoliko godina ranije proslavio sjajnom sudskom dramom "12 gnjevnih ljudi" bio tek peti izbor za režisera. Prvi je ponudu odbio Stanley Kubrick koji je smatrao da Steiger nije kapacitet za iznijeti takvu ulogu, potom češko - britanski filmaš i jedan od pionira neorealizma u britanskom filmu Karel Reisz. On je ponudu odbio jer je priču smatrao previše osobnom pošto su mu roditelji stradali u Holokaustu dok je tada mladi i hvaljeni kazališni režiser, Talijan Franco Zefirelli planirao tranziciju na film, no odbio je ponudu jer nije to bila priča po njegovom ukusu.
Na kraju je angažiran Arthur Hiller, no producenti su ga ubrzo otpustili jer je smatrao da Steiger nije dorastao za tu ulogu. Lumet je uskočio u zadnji čas te je i on smatrao da bi James Mason bio puno bolji izbor za ulogu izmučenog i traumatiziranog Židova, no Steiger ga je ugodno iznenadio već na prvim probama. Odlučio mu je ukazati povjerenje, a Steiger je odigrao jednu od najboljih uloga u karijeri te je na kraju filmska kritika upravo njegov nastup istaknula kao možda i najjači adut ove mračne psihološke drame.
Primjedbe
Objavi komentar