U danima kada se Sovjetski savez već praktički raspao i kada je bilo jasno da će od te megadržave nastati više država i državica, Nikita Mihalkov snimio je možda i posljednje remek-djelo te velike kinematografije. Ne samo da je "Urga" ili "Close to Eden" osvojila Zlatnog lava na festivalu u Veneciji i nagradu za europski film godine, već je bila nominirana i za Oscara i Zlatni globus, a nevjerojatno je to šarmantna pustolovna humorna drama čija se radnja odvija u kineskoj pokrajini unutarnja Mongolija. I faza je to kreativnog vrhunca jednog velikog sovjetsko - ruskog filmaša jer prethodno je on u talijanskoj produkciji snimio "Crne oči", a poslije svoj najbolji film i prvog ruskog dobitnika Oscara - "Burnt by the Sun".
Iako se radnja odvija u vrijeme snimanja filma, ta nevjerojatna stepska prostranstva jednostavno oduzimaju dah. Čudesni su to krajolici na tromeđi Kine, Mongolije i današnje Rusije kojima je nekoć vlada ponosna nacija osvajača koji su sada gospodari ničega. I sada na tim nepreglednim stepama postoje brojni nomadi koji i dalje žive tradicionalnim načinom života, a sudar tradicije i modernosti jedan je od glavnih motiva Mihalkovljevog filma. Naravno da vrsni režiser kao on sjajno koristi te prirodne ljepote pa tako već u prvoj sceni vidimo muškarca kako naganja ženu. Oboje jašu na konjima, a muškarac u rukama ima dugački štap s nekakvom zastavicom koji se naziva urga i ako je uhvati tada je pravilo da štap zabije u zemlju što je znak susjedima za privatnost.
Problem je samo što u krugu od tko zna koliko kilometara nema nikoga, a jedini koji im dolazi u goste je vječno pijani susjed. I dok bi Gombo, tradicionalni Mongol htio i četvrto dijete, njegova žena Pagma nije oduševljena jer već sada krše kineski zakon o jednom djetetu. No, njihovu idilu i naizgled miran život prekinut će iznenadni dolazak ruskog kamiondžije Sergeja kojeg je put kroz stepu tako uspavao da je završio u obližnjem jezercu. Srećom po njega u blizini žive baš Gombo i Pagma koji će mu ponuditi utočište na nekoliko dana, a potom će se Gombo i Sergej zajedno zaputiti do obližnjeg grada.
Film je to koji odiše nekom šarmantnom jednostavnošću, vrckavošću i koji od prve scene jednostavno kao da opčini gledatelja. I premda Gombo, Pagma i njihova djeca žive gotovo na razini prvobitne zajednice, čine se oni puno sretniji, mirniji i zadovoljniji od ljudi koje ćemo upoznati u drugom dijelu filma kada dvojac stigne u grad. I taj segment je nevjerojatno interesantan pošto je to vrijeme kad se i Kina počinje mijenjati i društvo postaje nekako slobodnije, a osjeti se i prvi dašak vjetrova sa zapada.
Primjedbe
Objavi komentar