Misterioznom, ali i pomalo konfuznom kombinacijom trilera i drame u sekciji Horizonti festivala u Veneciji predstavio se japanski filmaš Kei Ishikawa. Toj konfuziji uz standardne probleme s filmovima iz istočne Azije u kojima su mi svi ti likovi jako slični, pridonosi i nelinearna radnja i film je to za koji treba strpljenja da bi se shvatilo o čemu se tu zapravo radi i pohvatalo konce. Kada se to uspije, tada "A Man" ima smisla, a priča tu kreće kada razvedena Rie Takemoto upozna muškarca Daisukea Taniguchija. Ubrzo se oni i zaljube, vjenčaju, imaju sretan život, sve do šumske nesreće u kojoj će Daisuke poginuti.
Tek nakon sprovoda, Rie će doznati da je njen muž tijekom cijelog života skrivao veliku tajnu i da postoji velika vjerojatnost da on uopće nije bio Daisuke Taniguchi, već je neposredno prije njegovog upoznavanja zamijenio identitet. Šokirana i potpuno zbunjena, Rie će angažirati Akiru Kidoa, odvjetnika i starog prijatelja da pokuša istražiti obiteljsku pozadinu njenog pokojnog muža i dozna ima li istine u priči s lažnim identitetima. I kako to već ide, što će Akira dublje kopati po Daisukeovoj prošlosti, sve će više šokantnih i nevjerojatnih spoznaja izlaziti na površinu.
Veliki problem s "A Man" mi je bio jako spori, gotovo umrtvljujući tempo, pogotovo u prvoj polovici filma. Uzeo si je Ishikawa tu puno vremena da uopće baci na stol karte i otkrije o čemu se tu radi i kada priča zapravo i krene, film dobiva na dinamici i uzbudljivosti. No, do tog trenutka u nekoliko navrata sam razmišljao da ga prestanem gledati. Svejedno, ovaj je film trijumfirao u izboru za japanski film godine osvojivši nagrade za najbolji film, režiju i scenarij, kao i one za glavnog i sporednog glumca te sporednu glumicu.
Primjedbe
Objavi komentar