Octavian (Marc Titieni mladi je rumunjski glumac čiji je otac Adrien kojeg se najbolje sjećamo iz Mungiuove "Mature", a i ovdje je utjelovio njegovog oca) mladi je panker, maturant koji mrzi kad ga roditelja od milja zovu Tavi, već preferira on nadimak Otto. Mladi je on buntovnik s irokezom koji puca od bijesa i to s itekakvim razlogom. Odmah na početku saznajemo da se njegova djevojka Laura objesila i Otto kao da se ne može s time pomiriti. Mrzi on cijeli svijet i baš tako se ponaša, bijesan je, ogorčen, otresit prema svima, a djeluje on kao da misli da ima neki ekskluzivitet na tugu i bol.
No, da nije to samo tuga i bijes, shvatit ćemo kada mu u posjet dođu socijalni radnici koje zanima je li Laura davala neke signale da bi si mogla oduzeti život jer očito je Otto ponajviše ljut na sebe jer je nije spriječio. Da je Laura i prije bila ako ne suicidalna, onda akutno depresivna i mračna, vidimo u videima koje je Otto ranije snimao i koje sada montira i stalno pregledava. Shvaćamo da Otto sebi predbacuje krivnju za njenu smrt i to dobrim dijelom i s razlogom, a i zbog toga se on tako ponaša prema svima oko sebe. Nitko od njih ga ne može razumjeti i ne shvaća kroz što prolazi.
No, do kraja će se između Otta i socijalnog radnika koji živi u susjedstvu (Iulian Postelnicu) razviti zanimljiv odnos jer taj socijalni radnik kao da jedini pokušava shvatiti kroz što to Otto prolazi. Bio je "Otto Barbarul" i prvi dugometražni film za rumunjsku filmašicu Ruxandru Ghitescu te je imao i više od deset nominacija u izboru za rumunjski film godine. Jedinu nagradu je pokupio jedino Postelnicu za sporednu mušku ulogu, a premijeru je "Otto the Barbarian" imao u Sarajevu. Film je to snimljen u prepoznatljivom europskom art stilu, kamerom iz ruke koja je gotovo stalno zakačena za glavnog protagonista i prati ga u stopu dok on bijesni gradom, pokušava utješiti Laurinu mamu, brine se za starog i nemoćnog djeda, ima probu s bendom ili se svađa s roditeljima.
Primjedbe
Objavi komentar