Samo nekoliko dana nakon smrti velikog američkog filmaša Williama Friedkina (dovoljno je reći Francuska veza i Egzorcist) u kolovozu 2023. godine, premijeru je u Veneciji imao njegov posljednji film. Sudska drama koju je sam i napisao inspirirana je istoimenom dramom još iz 1953. godine u kojoj se na optuženičkoj klupi vojnog suda našao mladi časnik pod optužbom da je podigao pobunu protiv svog nadređenog na vojnom brodu. Iako se radnja cijelog "The Caine Mutiny Court - Martial" odvija u sudnici, snimio je Friedkin zanimljivu i intrigantnu kombinaciju drame i trilera.
Mladi poručnik Stephen Maryk (Jake Lacy) optužen je za pobunu na američkoj krstarici Caine uslijed olujnog ciklona u Hormuškom tjesnacu. On tvrdi da se kapetan broda Phillip Queeg (Kiefer Sutherland) u tim trenucima izgubio i da je morao preuzeti zapovjedništvo jer bi brod možda i potonuo. Maryka brani poručnik Greenwald (Jason Clarke), a on će svog klijenta pokušati obraniti na način tako što će prikazati da Queeg nije psihički sposoban kako bi bio zapovjednik broda. I izmijenjuju su tu svjedoci i pričaju o Maryku i Queegu, okolnostima koje su prethodile pobuni i samoj navodnoj pobuni.
Za razliku od većine sličnih sudskih drama nema tu flešbekova koji pojašnjavaju situaciju, kao što ne pratimo ni događaje izvan sudnice koji bi možda poslužili za dublju karakterizaciju likova. No, i bez toga, do kraja nam je sve posve jasno, ili se barem tako čini, a Friedkin sjajno od početka gradi priču i suptilno se poigrava perspektivama iz kojih slušamo priču. Po temi pa i po izvedbi malo me Friedkinov film podsjetio na vjerojatno najpoznatiju vojno-sudsku dramu "Malo dobrih ljudi" s Tomom Cruiseom i genijalnim Jackom Nicholsonom u famoznoj sceni koja će izvući cijelo suđenje na način kako je to želio mladi odvjetnik.
Nešto slično možemo očekivati i ovdje, no spremio je Friedkin tu neka iznenađenja koja do kraja bacaju drugu perspektivu na cijelu priču, a s vremenom se cijela priča polako zaokružuje. Iako ga vidimo u samo dvije scene Sutherland je pravo iznenađenje i ovo mu je zasigurno najbolja uloga u zadnje vrijeme, a film je to kroz koji se gledatelju kroz glavu jednostavno mora provući misao tko su zapravo ti ljudi koji donose zapovijedi u vojsci. Zar nije nemoguće da među tim ljudima ima potpunih luđaka i manijaka (u što smo se i uvjerili u tim silnim ratovima posljednjih godina), a završna scena je naprosto maestralna. Tijekom cijele karijere Friedkin je volio provocirati publiku u svojim filmovima, a ta posljednja scena jednostavno je briljantna i prokazuje sustav koji je zapravo do srži iskvaren i za koji nema spasa.
Primjedbe
Objavi komentar