Introspektivna drama čija
se radnja odvija oko 1900. godine u seoskoj zajednici u švicarskim Alpama
svidjela mi se i više nego što sam očekivao. Dugometražna debitantica snimila
Carmen Jaquier je stiliziranu, vizualno impresivnu i visoko estetiziranu dramu
koja oduzima dah sjajnim okruženjem i predivnom fotografijom. Čini mi se da joj
je po stilu uzor bio legendarni američki novoholivudski prvoborac Terrence
Malick jer i "Thunder" ili "Foudre" u originalu stilski
djeluje slično, s povremenim voiceoverima uz fotografije čudesne prirode i
close-upove likova. Premijeru je "Foudre" imao na festivalu u
Torontu, kasnije je prikazan ovaj film i u San Sebastianu, a film je to
obavijen velom misticizma koji potenciraju te alpske vizure dok mu je u
središtu pažnje konflikt između katoličkih dogmi i tjelesnih čežnji i strasti.
Taj konfliktni odnos razvit će se u 17-godišnjoj Elizabeth (Lilith Gramsung),
djevojci koju je obitelj pet godina ranije poslana u samostan, a sada je
pozvana kući. U prvoj sceni predstojnica samostana hladno joj govori da joj je
starija sestra Innocence umrla i da obitelj želi da se vrati kući kako bi
pomogla u sezonskim poslovima pošto su joj dvije mlađe sestre još premale. A u
samostanu gdje je učila za časnu sestru Elizabeth kao da je živjela pod
staklenim zvonom i bez doticaja sa svjetovnim izazovima. Njeni roditelji ne
žele govoriti o tome kako je Innocence umrla, a iznimno otkrivajuće za
Elizabeth bit će otkrivanje dnevnika njene starije sestre.
U dnevniku sestra detaljno opisuje svoje seksualne pustolovine sa seoskim
mladićima i otkriva konflikt, strah i tenzije u kojima se našlo jer joj se od
rođenja tuvilo u glavu da se mora držati biblijskih pravila, biti čedna. Jednom
kada uroni i sestrin dnevnik i Elizabeth kao da će početi otkrivati svoju
seksualnost i počet će ona pratiti sestrin put, na užas svojih konzervativnih i
bogobojaznih roditelja, ali i na užas cijele zajednice po kojoj će baš ona biti
kriva za kvarenje mladića. I snimila je Jaquier "Foudre" tako nježno
i svi oni djeluju tako naivno, neiskvareno dok zapravo otkrivaju ljubav,
prisnost i osjećajnost jer osjećaji su to na koje i nisu navikli u odgoju od
svojih strogih, konzervativnih roditelja.
Jednom kad počne otkrivati samu sebe i svoju seksualnost, Elizabeth kao da će
se pobuniti protiv onoga što joj je nametnuto, a film je to koji je prava
vizualna poslastica. Inspiraciju je Jacquier pronašla u zapisima svoje prabake
koja je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće živjela u švicarskim Alpama uz koje
je spoznala kako su žene tada bile podčinjene. Kako su živjele u vječnom strahu
od božje kazne i sličnih bedastoća kojima su im punili glavu, a tako će i
Elizabeth shvatiti da jedini smisao seksualnih odnosa nije prokreacija, već da
ono postoji i u svrhu užitka. No, znamo da Biblija kojom su se generacijama
šopali ljudi brani i suzbija svaki mogući užitak, no ova djevojka počet će se
oslobađati tih okova i biti ono što jest.
Primjedbe
Objavi komentar