Još jedan film o kojem je možda nepotrebno išta pisati jer pretpostavljam da ne postoji niti jedan filmofil koji drži do sebe, a da remek-djelo Francisa Forda Coppole nije pogledao barem dva puta. I sam ne znam koliko puta sam pogledao "Apocalypse Now" i koje sve verzije jer otkako se ova čudesna ratna drama pojavila u kasno proljeće 1979. u Cannesu i osvojila ondje Zlatnu palmu, Coppola je izbacio redateljske, produžene, skraćene i tko zna sve kakve verzije ove pustolovne ratne drame. Nekako mi je najdraža od svih tih verija bila ona najduža koja traje više od tri sata, ma da Coppola napravi neku verziju koja traje osam sati, sasvim sigurno bih je s užitkom pogledao.
Vjerojatno iz razloga što je godinu ranije Oscara za najbolji film osvojio "Lovac na jelene" Michaela Cimina, još jedno remek-djelo koje se tiče vijetnamskog rata, akademija se nije odlučila za Apokalipsu. Od ukupno osam nominacija, nagrade su tek dobili Talijan Vittorio Storaro za fotografiju te ekipa koja je radila zvuk, a iako se pretpostavljalo da će se glavna borba kao i 1973. u kategoriji najboljeg režisera voditi između Coppole i Boba Fossea, trijumfirao je Robert Benson s "Kramer protiv Kramera". Bez obzira što je ovaj film nepravedno zanemaren kad su upitanju Oscari, to zapravo i nije tako važno jer i danas se "Apocalypse Now" smatra ne samo jednim od najboljih ratnih filmova svih vremena, već jednim od najboljih filmova uopće.
Već s "Kumom" i njegovim nastavkom, Coppola je pokazao da je pravi vizionar i jedan od najboljih režisera svoje generacije, a to je potvrdio i ovom genijalnom ratnom dramom. Način na koji su on i John Milius poznati roman "Srce tame" Josepha Konrada s kraja 19. stoljeća prebacili u Vijetnam krajem šezdesetih je nevjerojatan. Baš kao što u romanu do kraja shvaćamo da tu apsolutno ne postoji razlika između "divljaka" i "civiliziranih", identična je situacija i u filmu. Impresivno Coppola hvata ne samo duh Conradove priče, već i duh vremena i prikazuje svo ludilo i kaos ratne operacije u kojoj je Amerika od početka bila osuđena na propast.
"Apocalypse Now" jedan je od filmova za koji bih se usudio reći da je čisto savršenstvo. Od prve do posljednje scene film je to koji zgrabi gledatelja i ne pušta svo vrijeme dok sa satnikom Willardom (Martin Sheen) i ekipom plovimo uzvodno rijekom prema srcu tame i pukovniku Kurtzu (Marlon Brando) koji se sa svojom paravojskom nalazi negdje u džungli Kambodže. Film je to s bezbroj impresivnih epizoda i likovi koje putem susrećemo savršeno prikazuju svo ludilo tog rata. To ludilo je sjajno impersonirano ne samo u Kurtzu, već i u Willardu, časniku koji je potpuno izgorio i prije delikatnog zadatka koji mu je povjerila komanda. U njemu se ogleda nemogućnost povratka iz rata i shvaćamo da on i ljudi poput njega jednom kad sve to završi, više nikad neće biti sposobni za mirnodopski život.
Kad sam u Vijetnamu, razmišljam o povratku kući, a kada sam kod kuće, samo razmišljam o povratku u džunglu, otkriva na početku Willard koji će do kraja potpuno shvatiti što se to dogodilo s pukovnikom Kurtzom i potpuno će ga razumijeti. Zanimljivo je kako je prvi Coppolin izbor za ulogu Willarda bio Steve McQueen, no on nije htio ni čuti za ideju napuštanja Amerike na tri mjeseca koliko je bilo predviđeno snimanje na Filipinima koji su "glumili" Vijetnam. Uloga je nuđena i Alu Pacinu, Scottu Caanu, Jacku Nicholsonu, Robertu Redfordu, Keithu Carradineu, Nicku Nolteu pa i Clintu Eastwoodu. Iako je Brando bio prvi izbor za ulogu Kurtza, Coppola je razmatrao i Orsona Wellesa i Leeja Marvina da bi na kraju ipak uspio nagovoriti Branda koji je za mjesec dana snimanja dobio honorar od dva milijuna dolara i deset posto od buduće zarade filma.
Iako je snimanje filma trebalo završitio sredinom 1976. godine ono se s prekidima odužilo za gotovo godinu dana, na premijeru se moralo čekati skoro tri godine odnosno do svibnja 1979. godine, a Coppola je probio budžet za čak 18 milijuna dolara. Snimanje su obilježila brojne nesreće i katastrofe pa je tako tajfun gotovo potpuno uništio set na Filipinima, Martin Sheen je tijekom snimanja doživio teški infarkt te je u tjednima dok se oporavljao, kao njegov dubler angažiran njegov mlađi brat Joe Estevez. Zamišljeni kraj filma Coppola uopće i nije mogao snimiti jer je Brando bio predebeo kako bi izveo ono što je redatelj zamislio, a tijekom snimanja Brando i Dennis Hopper uopće nisu razgovarali. Sva ta muka na kraju se ipak itekako isplatila jer "Apocalypse Now" za mene je jedan od 20 najboljih filmova svih vremena.
Primjedbe
Objavi komentar