Nizozemska je dom rave i tzv. gabber hardcore techno scene koja je na svom vrhuncu bila devedesetih godina prošlog stoljeća, a zanimljivu krimi dramu koja nas vodi upravo u to razdoblje snimio je Jim Taihuttu (odlična ratna drame De Oost). Iako je priča naizgled tu stereotipna jer glavni likovi su dva brata, stariji problematični koji će sa sobom povući i mlađeg perspektivnog, "Hardcore Never Dies" je uzbudljiv, dinamičan i uvjerljiv film koji je iznimno dobro prošao u nizozemskim kinima. Kao očiti uzor ovdje je poslužio kultni Boyleov "Trainspotting" jer upoznaje nas i ovaj film s underground scenom, narkomanima, dilerima, ali i opasnim kriminalcima kakvim se trudi postati i Danny (Jim Deddes).
Njega su još kao tinejdžera zbog iščašenog ponašanja, droge, koketiranja s kriminalom i straha da će imati pogubni utjecaj na mlađeg brata Michaela (Joes Brauers), roditelji izbacili iz kuće. A 17-godišnji Michael talentirani je pijanist koji džeparac zarađuje berući paradajze u plasteniku gdje se vozi biciklom i nada se da će upisati glazbenu akademiju. No, sudbina će se poigrati s Michaelom jer će se u njegovom životu ponovno pojaviti Danny, nabrijani tip izbrijane glave koji će ga uvući u svijet kriminala. Sve će tu krenuti gotovo bezazleno. Michael će za Dannya na jedan rave party prošvercati paketić s ecstasyjima koje će i sam probati.
Preko noći će se i on navući na taj divlji život, zapustit će svoje dosadašnje obveze, i ne shvaćajući u početku koliko je Danny opasan i potpuno izvan kontrole. Da je Danny potpuni luđak koji stalno doziva probleme shvatit ćemo već na početku kad on navlači opasne kriminalce i ne želi im platiti za drogu koju su mu isporučili. Iz loše situacije on se stalno uvaljuje u još goru, a kada Michael shvati da se uvalio u opasni polusvijet i da to ne može dobro završiti, bit će kasno. Osim što će ga fascinirati stariji brat, Michaela kao da će privući i Dannyjeva djevojka Pris, a nešto što mu se u početku činilo kao mladenački bunt, pretvorit će se u poniranje u opasni kriminal i nasilje.
Pomalo me "Hardcore Never Dies" podsjetio i na još bolji "Nordvest" Danca Michaela Noera u kojem stariji brat također sa sobom u taj kriminalni polusvijet povuče mlađega. Dobro, ovdje su protagonisti ipak nešto stariji, no priča je tu relativno slična i podjednako opasna i od početka je posve jasno da to ne može dobro završiti. Odlučio se Taihuttu za realistični pristup i stil. Snimio je on ovu sirovu i žestoku krimi dramu okomitom slikom i to kamerom iz ruke, a društvene okolnosti i Rotterdam devedesetih odlično su prikazani. Imamo tu i konflikt generacija, mladih potpuno zaluđenih tom agresivnom novom glazbom i drogama te starih koji pred dvoranama gdje se održavaju ti rave partyji prosvjeduju i traže da se takva okupljanja zabrane. No, glavni junaci ovdje će opasno zabrazditi s drogom i zamjeriti se nekim opasnim tipovima te je pitanje kako će se iz tog gliba uopće izvući.
Primjedbe
Objavi komentar