Nakon što je pet godina ranije sam sebe režirao u romantičnoj glazbenoj drami "Star is Born" (jedan od onih filmova koje sam preskočio i pretpostavljam da ih nikad neću gledati, baš kao ni Titanic, Pearl Harbor, Barbie i još neke koje se ne mogu ni sjetiti), Bradley Cooper ponovno se primio režije, pisanja scenarija i glume. Doduše, u pisanju scenarija pomogao mu je oskarovac Josh Singer (Spotlight, The Post, The First Man), a rezultat je kvalitetna biografska drama o slavnom američkom skladatelju i dirigentu Leonardu Bernsteinu. Ambiciozan je to film u kojem Bernsteinov život pratimo od mladosti i trenutaka kada je prvi puta dirigirao u njujorškom Carnegie Hallu pa do njegove duboke starosti. I stilski je to iznimno zanimljiv film.
Snimljen u staromodnom okomitu 4:3 formatu, u prvom dijelu koji se odvija četrdesetih i pedesetih u crno - bijeloj tehnici da bi šezdesetih i kasnije stigla boja. Priča je iznesena pomalo fragmentarno i ne pratimo tu baš svaki detalj iz skladateljevog života, a u prvom planu je Bernsteinov odnos s njegovom suprugom Feliciom. I prije nego što se film uopće pojavio, puno se pričalo o Cooperovoj maski i make-upu, posebno o upečatljivom nosu tipičnom za Židove i nije uopće Cooper loš u ulozi skladatelja. No, još bolja je britanska glumica Carey Mulligan koja je briljantna kao Felicia, žena koja je vrlo brzo postala svjesna za kakvog se to čovjeka udala i provela je s njim čitav život.
Praktički u uvodnoj sceni film vidimo tako Coopera kako iskače iz kreveta u kojem leži nekakav mladić, a i u kasnijoj fazi života imao je on očito homoseksualnih izleta. Svo to vrijeme bio je on u braku sa ženom koja mu je rodila troje djece, a gotovo šutke ona je trpila eskapade slavnog muža koje su nerijetko bile javne i ponižavajuće. I prikazao je Cooper Bernsteina kao nevjerojatno šarmantnog i karizmatičnog čovjeka, osobu kao da ima svoje gravitacijsko polje i privlači sve koji se nađu u blizini. U mladosti je on čovjek nevjerojatne energije, ambicije i talenta, želje da se dokaže i pokaže kao prvi veliki američki dirigent pošto je u to vrijeme Europa bila vrh scene klasične glazbe i smatralo se da se drugi dijelovi svijeta s njom ne mogu mjeriti.
I kasnije je on prepun energije i entuzijazma, ali nevjerojatno kontradiktoran čovjek. Pokazao je Cooper da je vješt režiser, pomalo mi se na početku činilo to i scorseseovski, a "Maestro" je kvalitetna, elegantna i dinamična drama. Zanimljivo je kako je upravo Martin Scorsese prvotno trebao režirati ovaj film, no zbog zgusnutog rasporeda je morao odustati. Svejedno, on i Steven Spielberg navedeni su kao producenti, a nakon uspjeha "Star is Born" upravo je Spielberg predložio da Cooper sam režira film. Premijeru je "Maestro" imao u Veneciji, a za sada je zaslužio i četiri nominacije za Zlatni globus - film, režija, glavna muška i ženska uloga.
Primjedbe
Objavi komentar