Jednog od najvećih američkih glumaca svih vremena Paula Newmana uglavnom pamtimo po ulogama antijunaka, ljudi koji nisu ni pozitivci, a ni klasični negativci. Muškaraca koji su griješili u životu i itekako su svjesni svojih pogrešnih odluka koje su ih odvele ondje gdje sada jesu. Upravo takav je i njegov Donald Sullivan zvani Sully, šezdesetineštogodišnjak koji životari u jednom od onih uspavanih mjesta u unutrašnjosti Amerike. Stari je to tvrdoglavac koji je cijeli život proveo u mjestašcu po imenu North Bath u unutrašnjosti New Yorka, a radi on povremene fizičke poslove pa i onda kada je snježna mećava baš kao što je u vrijeme kada se odvija radnja filma snimljenog po istoimenom romanu Richarda Russoa.
No, bez obzira što je Sully težak tip, opet je sjajno Newman od njega napravio osobu koju je teško ne voljeti i koja se gledatelju jednostavno mora zavući pod kožu. Iako on namjerno provocira i izaziva sve oko sebe, posebno svog šefa Carla Roebucka (Bruce Willis) čijoj se mladoj i lijepoj ženi Toby (Melanie Griffith) otvoreno nabacuje, shvatit ćemo do kraja da je Sully zapravo jedan od onih tipova koji su dobri prema svima, osim prema sebi. On kao da kažnjava samog sebe zbog načina života u prošlosti i zbog toga što je napustio svoju obitelj, a svojevrsnu priliku za promišljanje o svojim odlukama pa i novu priliku za početak, dobit će kad se u North Bathu iznenada pojavi njegov sin Peter (Dylan Walsh) sa ženom i dvojicom sinova.
Sully sina očito nije vidio godinama i potpuno su oni izgubili kontakt, no spoznaja da je on sada djed kao da će utjecati na njega da počne razmišljati drukčije. Iako će u međuvremenu Petera ostaviti žena i otići s jednim sinom, a njemu ostaviti drugog, pokušat će on izgraditi odnos s unukom i biti tu za njega kad je već propustio nešto slično u sinovom životu. I po običaju je Newman sjajan u ulozi koja mu je donijela još jednu nominaciju za Oscara, a posljednju nominaciju u karijeri za adaptirani scenarij "Ničije budale" zaslužio je i autor ovog filma Robert Benton. Ovaj filmaš koji je na vrhuncu karijere bio sedamdesetih i osamdesetih, prvu nominaciju je zaslužio još za scenarij krimića "Bonnie i Clyde" koji je napisao s Davidom Newmanom i Robertom Towneom. Kasnije se Benton prebacio na režiju te je osvajao Oscare za "Kramer protiv Kramera" te "Places in Heart", a ova drama mogla bi se okarakterizirati i kao posljednji bitan film koji je snimio u životu.
Primjedbe
Objavi komentar