Godinu dana nakon što je Baz Luhrmann snimio raskošnu biografsku glazbenu dramu "Elvis" u kojoj je u prvom planu bio odnos Elvisa Presleya i njegovog menadžera, pukovnika Parkera, Sofia Coppola snimila je film koji donosi drugu stranu medalje. Manipulativnog i podlog pukovnika u "Priscilli" uopće i ne vidimo iako se njegovo ime povremeno spominje, a cijela priča iznesena je iz perspektive Elvisove supruge, Priscille. Coppola je sama i napisala scenarij prema memoarima Priscille Presley (Elvis i ja), a intimistička je to drama koja praktički od početka pa do kraja izaziva neku nelagodu kod gledanja. Premijeru je "Priscilla" imala u Veneciji gdje je mlada i potpuno mi nepoznata američka glumica Cailee Spaeny osvojila Volpi cup za najbolju glumicu, a nominirana je ona i za Zlatni globus za najbolju žensku ulogu što je ujedno i jedina nominacija za Coppolin film.
Odmah prvu nelagodu u filmu izaziva činjenica kako je tada 24-godišnji Elvis (Jacob Elordi) za vrijeme služenja vojnog roka u američkoj bazi u Njemačkoj odlučio zavesti tada 14-godišnju djevojčicu Priscillu Beaulieu. Njen otac bio je časnik u bazi, a igrom slučaju mlada Priscilla je završila na jednoj zabavi u Elvisovoj kući. S obzirom da je već tada bio na vrhuncu slave, mogao je on doslovno birati koju god ženu je htio, no ta djevojčica ga je potpuno fascinirala i počeli su se oni družiti iako, jasno, njeni roditelji baš i nisu bili oduševljeni. I baš kao sve klinke njenog vremena, Priscilla se zatelebala u najveću zvijezdu svog doba i vjerojatno joj je imponirala pažnja koju joj je pružao, a iako je pretpostavljala da će izgubiti kontakt nakon što se on vratio u Ameriku, kada je napunila 17 godina, pozvao ju je k sebi u Graceland.
I od samog početka taj odnos je baš čudan, tim više jer Priscilla u izvedbi mlađahne Spaeny pokraj njega baš i izgleda kao djevojčica. Djeluje ona tako sitno, malo uz njega, a iako se on čini nježan, strpljiv i pažljiv prema njoj, jasno je da tu nešto ne štima i da je taj odnos baš čudan. Nakon što zaista i za stalno preseli u Graceland uz Elvisovo obećanje njenim roditeljima da će se pobrinuti da Priscilla završi školu i da će se ubrzo vjenčati, Priscilla kao da će početi shvaćati da je osuđena na sudbinu zlatnog kaveza. Uz Elvisa će se i sama početi drogirati, a dok će on snimati filmove u Hollywoodu, povremeno nastupati, ona će ga čekati izolirana i usamljena u toj ogromnoj vili. Kada se povremeno on i pojavi, kao da će joj uskraćivati nježnost i intimnost koju je očekivala.
Naravno da će praktički svakodnevno u tisku čitati o njegovim navodnim avanturama i romansama s brojnim zvijezdama, no on će je svaki put uvjeravati da su to laži i da voli samo nju. Nakon nekog vremena on će je početi i oblikovati prema nekim svojim afinitetima. Promijenit će joj boju kose iz smeđe u crnu, a dok mi se na početku činilo da ju je odabrao jer uz nju kao da može biti normalan čovjek, ne superzvijezda, njegove intencije do kraja su mi ostale potpuno nejasne. Kako će Priscilla odrastati, tako kao i da će shvaćati da od Elvisa nikad neće imati ono što je željela - ljubav, pažnju i nježnost. Štoviše, kako će vrijeme prolaziti tako će i nestajati Elvisov mladenački šarm i sjaj i pretvarat će se on u sjenu nekadašnjeg samog sebe.
Baš kao što se i očekivalo, snimila je Coppola intimističku psihološku dramu. Stiliziranu i elegantnu koju sjajnom izvedbom nosi ne samo mlada Spaeny, već i Elordi kao Elvis. Za razliku od Austina Butlera koji je u Luhrmannovom filmu i fizički podsjećao na Elvisa, a morao je sam i pjevati, Coppola je istaknula kako joj nije bilo toliko bitno da njeni glumci fizički nalikuju na likove koje igraju. Bitno je bilo da glumac koji će utjeloviti Elvisa ima neku karizmu, a Elordi je u tome uspio i dobro je odradio posao. Bio je "Priscilla" svakako kvalitetan i intrigantan film, intimna drama posve različita od Luhrmanovog spektakularnog i ekstravagantnog pristupa.
Primjedbe
Objavi komentar