Nakon promašaja s distopijskom satirom "Downsizing", velemajstor gorko - slatkih humornih drama o životima gubitnika Alexander Payne (Mr. Schmidt, Sideways, Descendants, Nebraska), vratio se u velikom stilu. U "The Holdovers" je on ponovno udružio snage s briljantnim Paulom Giamattijem kojem od sveg srca želim (tek) drugu nominaciju za Oscara i prvu za glavnu ulogu. Ponovno je Giamatti sjajan kao ogorčeni i razočarani sredovječni učitelj povijesti Paul koji je cijeli život proveo kao nastavnik u internatu u Massachusetsu. Nikad njegov Paul Hunham nije napredovao, a nikad on nije bio omiljen ni među kolegama, ni među učenicima, dobrim dijelom i zbog svog karaktera.
Pa iako se radnja "The Holdovers" događa usred zime sa 1970. na 1971. godinu i sve je prekriveno snijegom i hladno je, opet je snimio Payne jedan topao mali film. Dirljiv i dubok, kompleksan i slojevit, ipak nešto više gorak, nego sladak u kojem će Paul tijekom zimskih praznika zaglaviti s problematičnim učenikom Angusom Tullyem (također dobri debitant Dominic Sessa). I dok su se svi drugi nastavnici uspjeli izvući, Paula je dopalo da i tijekom praznika mora ostati u internatu kako bi pazio na nekolicinu učenika koji nemaju kamo za božićno - novogodišnje praznike. Među njima je i svadljivi i inatljivi Angus koji se veselio Božiću s majkom, no umjesto sa sinom, ona je u zadnji čas odabrala provesti vrijeme s novim mužem.
U zadnji čas Angus će ostati u školi i pod budnim okom Paula, a iako je očito da jedan drugom jako idu na živce, vrlo brzo između njih će se razviti prisan odnos i povjerenje. Ponajviše jer će vrlo brzo shvatiti da su karakterno jako slični, a Paul koji i nije tip koji se voli negdje gurati i riskirati svoju ne pretjerano bajnu, ali ipak sigurnu poziciju, u Angusu kao da će vidjeti mladog sebe i potrudit će se da on ne ponovi njegove greške. Payne se i ranije dokazao kao majstor suptilnosti, a snimio je on opet suptilnu i polako razotkrivajuću humornu dramu, ujedno i karakternu studiju za koju bih se usudio reći da se smješta u sam vrh njegovog stvaralaštva.
Predivna je to gorko slatka drama, a iako se Payneu ranije znalo prigovarati da on zapravo ne voli svoje likove, te rođene gubitnike promašenih života, ovdje se to ne može ni pomisliti. Iako je mušičav pa i svadljiv, inatljiv i ne baš pretjeranih socijalnih sposobnosti, Paul je tip kojeg se do kraja jednostavno mora voljeti i koji se potpuno uvuče pod kožu. Bio je Payne u ranijim filmovima prepoznatljiv i po pomalo ciničnom pogledu na život, no toga ovdje nema i film je to koji puno toga polaže i u detalje.
Glavnom dvojcu sjajno parira i Da'Vine Joy Randolph kao bucmasta kuharica Mary Lamb koja ih u početku nekako drži na okupu i ne dozvoljava da situacija eskalira među njima dvojicom dok se još ne mogu smisliti iako je i ona u teškoj fazi života pošto joj je nedavno umro sin. Iako ni Paul, ni Angus, ni Mary nisu u najboljim fazama života svi će oni u tih nekoliko dana utjecati jedno na drugo, a sjajan je i scenarij Davida Hemingsona koji izbjegava upadanje u predvidivost ili neke manipulativne i neprirodne twistove. Divan film koji spada pri vrh filmskog stvaralaštva u 2023. godini.
Primjedbe
Objavi komentar