Njemačkog filmaša Michaela Verhoevena s puno poznatijim Nizozemcem Paulom ne dijeli samo prezime, već je nevjerojatan podatak da je Michael od Paula stariji tek pet dana. Unatoč istom prezimenu, nisu oni rodbinski povezani (iako se Michaelov otac zvao - Paul), a dok je legendarni nizozemski Verhoeven zapamćen po brojnim poznatim filmovima te uspješnoj karijeri i u Hollywoodu, ovaj njemački baš se i ne može tako nečime podičiti. Njegov vrhunac karijere zapravo predstavlja ova humorna povijesna drama snimljena prema stvarnim događajima i stvarnim ljudima u kojoj se na pomalo farsičan i ironičan način obračunava s nekim njemačkih kosturima iz ormara.
Dogurao je "The Nasty Girl" ili "Das schrekliche Mädchen" do nominacije za Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja, a pratimo tu priču o ratnoj povijesti mjestašca u Bavarskoj i to kroz perspektivu djevojke po imenu Sonja (Lena Stoltze). Još kao osnovnoškolka ona će kao nagradu za pisanje najboljeg eseja dobiti putovanje u Pariz, a problemi će nastati kada se i nekoliko godina kasnije odluči javiti na literarni natječaj. Ovaj puta već srednjoškolka Sonja odlučila je napisati esej na temu "Moj grad za vrijeme Trećeg Reicha", a kada ona pokuša doznati nedavnu povijest svog gradića i pokuša kopati po arhivima, naići će na ozbiljne prepreke.
Iako je to tema o kojoj se baš javno i ne govori, službeni narativ je da je u tom bavarskom mjestašcu bila tek nekolicina nacista i da se s njima obračunalo odmah nakon rata. No, u razgovoru sa starijim mještanima Sonja će otkriti da to baš i nije bilo tako, a u gradskom arhivu zabranit će joj pristup dokumentima iz tog razdoblja. Dobro, ne baš zabraniti, već na sve moguće načine otežati dolazak do dokumenata, ali ova uporna djevojka posvetit će svoj život tome da sazna kako je izgledala povijest njenog mjesta. I potraga koju je započela kao srednjoškolka protegnut će se i do njenih fakultetskih dana pa i kasnije, a svojim pohodom će razljutiti brojne stanovnike svog mjesta kojima je u interesu da prošlost ostane zakopana.
Naziv filma dolazi od jednog od pridjeva kojima su sumještani nazivali Sonju tijekom njene istrage, a snimio je Verhoeven ovaj film prema stvarnim događajima krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih u gradiću Passau. Anja Rosmus ime je stvarne žene po kojoj je osmišljen lik Sonje, a ne da je Passau imao itekakve veze s nacizmom, već je bilo to mjesto u kojem je nekoć živio Hitler glavom i bradom, a ta je kuća za vrijeme Trećeg Reicha pretvorena u muzej. Njena misija trajala je desetak godina dok konačno nije uspjela doznati ono što je tražila, a naravno da joj to baš i nije osiguralo neku popularnost. Naravno da je mnogim mještanima bilo u interesu da se puno ne kopa po prošlosti, a vidjet ćemo kako će se Sonja susretati ovdje i s ozbiljnim prijetnjama pa i fizičkim napadima.
Pa iako je tema ovdje i više nego ozbiljna, odlučio se Verhoeven za prilično netipičan stil i posve ironičan ton. Nije to ni izbliza klasična povijesna drama kakvu bismo očekivali s obzirom na temu, već je intencijski sve ovdje postavljeno da izgleda umjetno, lažno, baš kakva je i bila recentna povijest ovog mjesta. Za svoju zanimljivu režiju Verhoeven je nagrađen Srebrnim medvjedom u Berlinu, a film je to koji se na satiričan i duhovit način obračunava s poznatim poslijeratnim njemačkim guranjem glave u pijesak i pravljenjem da baš nitko nije bio nacist. Baš stil na koji se Verhoeven odlučio, ovaj neobičan film izdiže iznad prosjeka bezbrojnih filmova slične tematike, a njemačka glumica Lena Stolze sjajno nosi ovu zanimljivu i lepršavu priču.
Primjedbe
Objavi komentar