Miklos Jancso još jedan je od velikana mađarskog filma, autor koji je na vrhuncu kreativnosti bio od sredine šezdesetih i tijekom sedamdesetih, a njegovi filmovi nerijetko su bili alegorije na stanje u njegovoj zemlji pod sovjetskom okupacijom. Iako se "The Round-Up" ili "Golaće", kako je ova povijesna drama prevedena u nas, događa šezdesetih godina 19. stoljeća, prije nego što je premijerno prikazan u Cannesu, morao je Jancso javno objaviti da nema nikakve veze s događajima u Mađarskoj makar je kasnije istaknuo da je svima očito da ono što je rekao nije istina. Česta tema u njegovim filmovima bila je zlouporaba moći, a nju obilato koriste vojnici koji su zarobili posljednje gerilce nakon revolucije protiv Habsburške monarhije.
Važno je priču ovog filma staviti u povijesni kontekst jer nakon što je Lajos Kossuth 1848. u Mađarskoj poveo revoluciju protiv carstva, ondje su otvoreni brojni zatvori za pobunjenike. Od Kossuthovog poraza i kraha revolucije prošlo je već dva desetljeća, no u Mađarskoj i dalje postoje gerilci koji se bore protiv carstva. Među njima je i banda Sandora Rosze, možda i posljednji takvi gerilci, koje je carska vojska zarobila i smjestila u zatvor. Taj je zatvor zapravo velika utvrda koja se nalazi na čistini, na Jancsovoj omiljenoj mađarskoj stepi gdje je vojska zapravo potrpala sve seljane jer ne znaju ni tko je od njih Rosza, ni tko su pobunjenici. Na sve načine oni pokušavaju saznati je li među zatvorenicima Rosza i koriste oni okrutne metode, fizičku torturu i manipulacije.
Kad vojnici otkriju da je jedan od zarobljenika Janos Gajdar, pobunjenik odgovoran za više ubojstava, pokušat će njega iskoristiti kao informatora. U strahu za vlastiti život Gajdar će početi cinkati i ostale gerilce, no njegovi postupci dovest će do toga da će mu se ostali zatvorenici pokušati osvetiti. Ovaj je film i Bela Tarr uvrstio na svoju listu deset najboljih filmova svih vremena, a film je to koji se i stilski razlikuje od Jancsovih kasnijih filmova pošto su kadrovi relativno kratki za razliku od kasnije faze kada je uglavnom koristio dugi kadar. Pa iako se zakleo da "Golaći" nemaju veze s aktualnom političkom situacijom u njegovoj zemlji nakon sovjetske intervencije 1956. godine, posve je očito da to baš i nije tako.
Brutalne, okrutne metode koje prilikom ispitivanja zatvorenika koriste pobjednici u tom ratu i svirepa mučenja ljudi, i mađarska je publika prepoznala kao barem djelomičnu alegoriju na neuspio pokušaj ustanka protiv sovjeta deset godina ranije. Odvija se radnja cijelog filma u toj utvrdi gdje su smješteni zatvorenici, a djeluje to i vizualno impresivno. Bio je ovaj film iznimno popularan u Mađarskoj i pogledalo ga je tada u kinima milijun stanovnika u kinima, a čak pet njegovih filmova prikazano je na festivalu u Cannesu gdje u to vrijeme filmovi iz zemalja tadašnjeg Varšavskog pakta baš i nisu tako često dolazili. Upečatljiva je to povijesna drama režisera za kojeg je Tarr rekao da je najveći filmaš kojeg je Mađarska ikad imala.
Primjedbe
Objavi komentar