Dojam nakon gledanja "Ferrarija" legendarnog Michaela Manna (Posljednji Mohikanac, Collateral, Heat, Insider, Ali) bio mi je vrlo sličan nakon Scottovog "Napoleona". Završnica filma u kojoj pratimo famoznu utrku Mille Miglia uzduž Italije je maestralno snimljena, baš kao i ratne scene u "Napolenu", no film je u cjelini nekako nedorečen, prazan i čudan. Najblaže rečeno čudan bio je i izbor Adama Drivera koji je u trenutku snimanja filma bio u kasnim tridesetima, a lik Enza Ferrarija kojeg je igrao u to je vrijeme bio u kasnim pedesetim godinama života.
Nije Driver bio prvi izbor, no Christian Bale je odustao vrlo brzo od uloge, kao i Hugh Jackman. Usredotočio se 80-godišnji Mann (kojem je to bio prvi film nakon osam godina i promašenog "Blackhat") na ljeto 1957. godine kada je poznata talijanska automobilistička kompanija u ozbiljnoj krizi. Genijalni inženjer Enzo Ferrari koji je u mladosti i sam bio vozač utrka, još početkom tridesetih je osnovao tvornicu elitnih sportskih automobila, no čini se da bez dokapitalizacije tvrtci nema spasa. Šire se priče da je u Ferrari spreman investirati američki Ford, no Talijani nisu oduševljeni što bi biser njihove autoindustrije mogao završiti u rukama stranaca.
Pobjeda Ferrarija na zahtjevnoj utrci od tisuću milja nameće se starom Enzu kao jedini izlaz, a istovremeno je on i u ozbiljnoj obiteljskoj krizi. Koju godinu ranije je preminuo njegov sin Dino, a vidimo da on trenutačno ima dvije žene. Njegova zakonita Laura (Penelope Cruz), već odavno se prestala boriti protiv njegovih vanbračnih izleta (pravilo je da dođe kući ujutro prije njihove spremačice), no nije joj na kraju pameti da njen muž ima drugu dugogodišnju partnericu (Shailene Woodley) s kojom ima sina. Gotovo cijela Italija zna za Enzov paralelni život, a Laura ne zna, no problem je što je za vrijeme rata on polovicu tvornice prepisao na suprugu pa ga ona dijelom drži u šaci.
A iako se čini da se cijeli svijet oko njega urušava, djeluje stari Ferrari nekako hladno. Na treningu zbog greške na trkaćem automobilu pogine jedan od njegovih vozača, a on se ponaša kao da je to nešto najnormalnije. Zapravo, u to su vrijeme pogibije vozača na autoutrkama i bile nešto što se uzimalo pod normalno, a do kraja ćemo i shvatiti kako je Formula 1 tada bio suludo smrtonosan sport. Ne može se poreći Mannu da je sjajno prikazao vremensko razdoblje u kojem se događa radnja filma, no jednostavno mi je nešto tu falilo. Možda mi je lik samog Ferrarija bio nekako odbojan i antipatičan, no Mannov pokušaj da snimi podjednako uzbudljiv akcijski film o utrkama i unutarnju psihološku dramu o konfilktnosti glavnog lika, ostao mi je ipak ispad očekivanja.
Primjedbe
Objavi komentar