Distopijska apokaliptična argentinska serija pokazala se kao neočekivan hit na Netflixu, a kreatoru "Eternauta" kao inspiracija je poslužio istoimeni strip koji u Argentini već desetljećima uživa kultni status. Strip "Eternaut" su osmislili Hector German Oesterheld i Francisco Solano Lopez i prvi puta se pojavio još 1957. godine te su sljedeće dvije godine čitatelji u nastavcima pratili invaziju vanzemaljaca na Argentinu. Desetak godina kasnije Oesterheld je oživio strip s drugim crtačem i tada je "Eternaut" imao i puno veće političke konotacije jer bio je Oesterheld tada i glasnogovornik ljevičarskih gerilaca Montonerosa. Kada je Argentinom zavladala vojna hunta Oesterheld je bio među nestalima i nikad se ne zna kako je točno skončao iako je lako za pretpostaviti da je bio među ubijenim pobunjenicima protiv režima.
I više od pola stoljeća nakon što su objavljeni originalni stripovi koji su se i kasnije periodički objavljivali pod raznim autorima, snimljena je i serija za koju većina onih koji su voljeli strip kažu da vjerno njegov duh prenosi na ekran. Čitao sam podosta komentara Argentinaca koji uglavnom tvrde da je serija Brune Stagara kvalitetno prenijela smisao koji je u prvoj ediciji stripa osmislio Oesterheld, a ono što mi se posebno svidjelo kod "Eternauta" je što ide potpuno drukčijim smjerom od sličnih sadržaja koji se snimaju u Americi. Nema tu nekih posebnih junaka i nema tu i nešto previše akcije, posebno ako u obzir uzmemo o kojem se žanru radi.
Serija je to o borbi za očuvanje humanosti i u najgorim trenucima, a odlučio se Stagnaro, barem u prvoj sezoni, izbaciti sve moguće političke konotacije na neki period povijesti svoje zemlje. Modernizirao je vješto priču, smjestio je u sadašnjost i posebno mi se svidjelo što nema tu nekog argentinskog Toma Cruisea koji će sam spasiti svijet, već je u prvom planu egzistencijalna ugroza za obične Argentince. Tako je tagline serije - Nitko se sam ne može spasiti preuzet od Oesterhelda po kojem je glavni junak "Eternauta" kolektiv, grupa ljudi spremna na suradnju jer samo tako može preživjeti u tim neočekivanim i strašnim vremenima.
A ta grupa ljudi u početku je nekolicina tipova u kasnim pedesetima ili ranim šezdesetima koja se svakog petka okuplja kod jednog od njih kako bi kartali briškulu i trešetu (ovo serem, ali igraju s "talijankama" ako sam dobro vidio). No, jedne noći nebo će pred sam Božić (na južnoj polutci to je početak ljeta) zabijeliti snijeg, a pokazat će se da to nije običan snijeg, već nešto toksično što će u startu potamaniti većinu populacije Buenos Airesa. Civilizacija će se doslovno u trenutku urušiti, a među tim kartašima je i Juan Salvo (Ricardo Darin), razvedeni ratni veteran koji je bit će vojevao još u Falklandskim ratovima. Pati on od PTSP-a (što vidimo u povremenim flešbekovima), a pokušat će on doznati gdje je njegova kćer tinejdžerica.
Ubrzo ćemo doznati da kartaši nisu jedini preživjeli, već da ima još onih koji su uspjeli izbjeći kontakt s toksičnim snijegom i na vrijeme shvatili od čega vreba opasnost. No, pokazat će se da je taj snijeg tek prva opasnost i tek prvi korak invazije izvanzemaljaca i da pravo sranje zapravo tek dolazi. Iako mi se na prvu činilo da je "The Eternaut" varijacija na temu "The Last of Us", kako je vrijeme prolazilo, postajalo je to sve bolje, zanimljivije i uzbudljivije. Kvalitetna je to produkcija i serija koja sigurno nije bila jeftina, a nakon "Sto godina samoće" po Marquezu, u Netflixu su očito shvatili da latinoameričko tržište ne samo da je ogromno, već i da ima brojne dragulje čije su priče univerzalne i prolazne na globalnoj razini. "The Eternaut" je sigurno jedna od takvih, a vidjet ćemo kako će se priča dalje razvijati jer već je najavljena i druga sezona.
Primjedbe
Objavi komentar