Već gotovo zaboravljena francuska veteranka Catherine Breillat odlučila se poslije deset godina pauze vratiti filmu i snimiti remake danskog filma "Queen of Hearts" May el-Toukhy iz 2019. godine. Ako znamo da se Breillat "proslavila" snimajući erotske filmove kao što su "Romance X" ili "Anatomy of Hell" koji su bili prilično eksplicitni i u njima je ono što u jednom drugom žanru najbolje radi izvodio poznati talijanski porno glumac Rocco Siffredi, onda i ne čudi zašto je priča ovog danskog filma tako zaintrigirala ovu Francuskinju. U "Queen of Hearts" ili "Dronningen" u originalu pratili smo priču koja bi se najjednostavnije moglo opisati invertiranom Lolitom.
U Nabokovljevom romanu stariji čovjek upustio se u neprikladnu vezu s djevojčicom, a u danskom, sada i francuskom filmu, sredovječna žena će se upustiti u vezu s tinejdžerom. Ta sredovječna žena ovdje je uspješna odvjetnica Anne (Lea Drucker) koja se bavi uglavnom problematikom mladih, a u sretnom je braku s poslovnim čovjekom Pierreom (Olivier Rabourdin). Posvojili su oni i dvije djevojčice podrijetlom iz istočne Azije pošto Anne ne može imati djece, a u njihovu predivnu kuću smještenu izvan grada iznenada će stići Pierreov 17-godišnji sin iz prethodnog braka Theo (Samuel Kircher). I riječ je o problematičnom mladiću, pomalo divljem u kojem ima nešto dijabolično, a vrlo brzo on će početi zavoditi svoju maćehu.
I Anne će prema posinku početi osjećati neku gotovo pa životinjsku privčanost i neće se ona uspjeti oduprijeti nagonima te će se 17-godišnjak i žena u kasnim četrdesetima upustiti u tu nedoličnu tajnu vezu. I kako takve tajne jako teško ostaju skrivene, tako se i njihova tajna neće moći dovijeka skrivati, a jednom kada prođe taj rubikon, jasno je da za Anne više nema povratka. Ili se barem tako čini, a svi koji su gledali odlični i nevjerojatno provokativni danski original, vjerojatno mogu pretpostaviti kako će sve to završiti. S obzirom na status Breillat, pokazala se ova erotska psihološka drama puno čednija i od očekivanja i od originalnog danskog filma.
Vjerojatno zato jer je Breillat više pažnje odlučila posvetiti nečem što bi se moglo opisati gotovo kao ovisnost o zadovoljstvu i užicima. Jer još vrlo rano u filmu, kada Theo osjeti da njegova pomajka njegove flertove i zavođenja ne odbija kategorički i s gnušanjem kao nešto nezamislivo, on će postati sve napadniji i otvoreniji, kao da je sve za njega igra. Jasno da je Anne ta koja u ovoj vezi ima puno više toga za izgubiti, no kao da se ne može oduprijeti nagonima i privlačnosti koju osjeća prema mladiću. Iako nam se čini da je Theo zadobio potpunu moć nad Anne i da može s njom raditi što poželi, do kraja ćemo se zapitati tko je tu vještiji manipulator i tko je sposobniji lažljivac. Snimila je Breillat film s puno stila i dosta toga tu ostaje otvoreno, no bez obzira što je riječ o kvalitetnoj drami premijerno prikazanoj u glavnom programu Cannesu, problem je što smo praktički sve tu već ranije vidjeli. No, tako je to s remakeovima.
Primjedbe
Objavi komentar