Iz Afrike nam stiže jedna od onih posve ludih dokumentarnih priča, a u zemlju za koju je većini i dalje prva asocijacija diktator Idi Amin zaputila se relativno nepoznata američka filmašica Catheryne Czubek. Doduše, još prije nje se u Ugandu zaputio još nepoznatiji filmaš iz New Yorka Alan Hofmanis, a u siromašni slam po nazivu Wakaliga u blizini prijestolnice Ugande on je stigao kako bi saznao tko to tamo snima lude akcijske mikrobudžetne akcijske filmove. Jednog dana Hofmanis je na Youtubeu vidio trailer za jedan od tih urnebensnih filmova i odlučio ostaviti sve, otići u Ugandu i pronaći čovjeka koji stoji iza toga.
I ne samo da je tamo otišao, već je ostao Hofmanis ondje nekoliko godina, a osim što je i sam postao jedan od glumaca u tim ludim filmovima, njegova životna misija je postala da cijeli svijet sazna za tu opskurnu filmsku industriju. Na prvu "Once Upon a Time in Uganda" djeluje kao jedan od onih otkačenih, divljih i posve ludih dokumentaraca, no istovremeno je to priča o životu u nezamislivoj bijedi. No, nije to jedan od onih filmova koji gotovo pa eksploatiraju tu već milijun puta viđenu afričku tugi i siromaštvo, već je priča to o optimizmu, duhu i potrazi za snovima.
A za čovjeka po imenu Isaac Nabwana životni san je od djetinjstva bio snimanje filmova. I zaista je on počeo ostvarivati svoje snove, snimajući, režirajući, montirajući, pišući scenarije, stvarajući urnebesne specijalne efekte za te urnebesno smiješne akcijske filmove. No, sad kad je Isaac već snimio nekoliko filmova, vjeruje on da je stiglo vrijeme da izađe iz Wakalige (njegov studio se naziva Wakaliwood), a tu bi važnu ulogu trebao imati upravo Amerikanac Hofmanis. Iako on pomalo nastupa iz pozicije "White Saviora", očito je kako mu je itekako stalo ne samo do Isaaca, već i do cijele njegove ekipe, a vidjet ćemo kako će se ova priča razviti u posve neočekivanom smjeru. Zabavan dokumentarac koji nam donosi posve drukčiji narativ o Africi, jedan od onih baš feel-good filmova.
Primjedbe
Objavi komentar