Iako Roberta Redforda prvenstveno percipiramo kao glumca, podjednako je on uspješan bio i redatelj. Jedinog Oscara je uostalom osvojio za režiju svog prvog filma (Ordinary People), a po romanu američkog spisatelja Normana Macleana snimio je on poetičnu, simboličnu, retrospektivnu dramu o odrastanju i mladosti dvojice braće iz ruralne Montane. Braća Maclean, stariji Norman (Craig Sheffer) i mlađi Paul (Brad Pitt) odrastaju uz autoritativnog i mudrog oca, prezbiterijanskog svećenika (Tom Skerrit) i brižnu majku (Brenda Blethyn), a obojica najviše vole ribolov. Taj lov na pastrve u hladnim planinskim rijekama Montane od početka do kraja provlači se kao lajtmotiv cijelog filma.
Lov na pastrve gotovo je pitanje života i smrti te onaj koji nauči pecati kako spada, tko shvati rijeku, kao da će shvatiti i život. Film je to koji u sebi skriva neku životnu mudrost, dubinu, a kao što to često biva, dva brata ne mogu biti različitija. Nakon uvoda u kojem ih upoznajemo kao djecu, potom i mladiće, Norman odlazi na studij u Boston i kući se vraća nakon šest godina. Događa se to za vrijeme prohibicije, u preddepresijskoj unutrašnjosti Amerike koja još uvijek dijelom podsjeća na divlji zapad i u kojoj je život posve drukčiji od gradova na istoku i zapadu.
I dok je Norman pristojan, ozbiljan, čak pomalo povučen, šutljiv, skroman tip koji pokušava shvatiti što bi sa životom, mlađi Paul je izrastao u pomalo divljeg mladića. Nevjerojatno šarmantnog i popularnog kojeg svi u okrugu vole, podjednako uspješnog ribiča i novinara, omiljenog među ženama, no koji u sebi ima nešto mračno i autodestruktivno. Shvaća to i Norman, znaju to i njihovi roditelji, zna to itekako i Paul, no kao da si ne može pomoći i kao da ga nešto tjera prema opasnostima koje će ga na kraju skupo koštati. Paul je misterij za sve, potpuno neshvaćen, mladić koji stalno pije, kocka, u dugovima je, no svejedno kao da je savršen u svemu što radi.
I cijelu tu priču saznajemo retrospektivno jer Norman je tu i narator i pripovijeda on o svim tim događajima iz mladosti post festum. Macleanov roman jedan je od onih struje svijesti koje je zasigurno jako teško pretočiti na film pa su se Redford i scenarist Richard Friedenberg (nominiran za Oscara) odlučili cijelu priču iznijeti iz Normanove perspektive. Tako i neke važne događaje u životima članova njegove obitelji ne vidimo jer ih i Norman nije vidio, već on kao da ih prepričava na način na koji ih se sjeća i kako se osjećao u tim trenucima. Ističe se "Rijeka sjećanja" i po iznimnoj fotografiji pa i ne čudi da je Francuz Philippe Rousselot (Hope & Glory, Intervju s vampirom, Opasne veze, Krupna riba) jedinog Oscara osvojio upravo za ovaj film. Bio je to i jedan od prvih filmova u kojima je značajniju ulogu imao Brad Pitt (za vrijeme snimanja filma imao je nepunih 28 godina), a već koju godinu kasnije postao je on jedna od najvećih zvijezda Hollywooda.
Primjedbe
Objavi komentar