Talijanski filmaš Giacomo Abbruzzese predstavio se u glavnom programu festivala u Berlinu stiliziranom, visoko estetiziranom i vizualno impresivnom dramom u kojoj će se susresti putevi jednog pripadnika francuske legije stranaca i jednog nigerijskog gerilca. "Disco Boy" me stilski i vizualno podsjetio na filmove koje snima Danac Nicolas Winding Refn, a od početka do kraja sve tu djeluje tako košmarno, halucinatorno, kao neka užasna noćna mora. Njemački glumac Franz Rogowski (Transit, Passages, Great Freedom) ponovno je u sjajnoj formi i još jednom je potvrdio da je jedan od najboljih europskih glumaca mlađe generacije.
On je mladi Bjelorus Aleksej koji se s prijateljom Mikhailom preko Poljske zaputio u zapadnu Europu. Ilegalno dakako jer nakon što s bjeloruskim navijačima uđu u Poljsku, oni će s druge strane granice samo baciti šalove i dresove u zahod i krenuti na svoj put. No, tijekom putovanja Mikhail će poginuti, a Aleksej će ostati sam. Kada konačno stigne u Francusku, shvatit će da bi mu jedini izlaz mogla biti Legija stranaca. Ondje ga nitko neće proganjati, dobit će novi identitet, a nakon što odradi pet godina, stiže i francusko državljanstvo. Paralelno s Aleksejovim putem, pratimo tu i događanja u Africi, u delti rijeke Niger gdje je karizmatični gerilski borac Jomo (Morr Ndiaye) okupio paramilitarnu grupu čiji je cilj borba protiv stranaca koji su pokraj njihovog doma izgradili rafineriju nafte. Rafinerija zagađuje okoliš, riba u rijekama ugiba, a Jomo, koji baš kao i njegova sestra Udoka ima oči različitih boja, krenut će u obračun s Europljanima koji su okupirali njihovu zemlju.
I tu na scenu ponovno stupa Aleksej koji je sada postao Alex i prošao je zahtjevan dril legije stranaca pod vodstvom zapovjednika Paula (Leon Lučev). Susrest će se tako putevi ove dvojice mladića s različitih krajeva svijeta koji se nikad i nisu trebali susresti, no razvit će se do kraja "Disco Boy" u posve neočekivanom smjeru. Iako mu je to bio prvi dugometražni film, Abbruzzese se pokazao kao iznimno talentiran i sposoban autor. Od prve do zadnje minute djeluje ovaj film nevjerojatno dinamično, ima režiser tu i nekih originalnih rješenja poput scena snimljenih infracrvenim svjetlima, kao da svijet gledamo kroz legionarove night-vision naočale. Sve je tu začinjeno i sintisajzerskom muzikom, a bio je "Disco Boy" zaista posebno filmsko iskustvo. Gotovo pa tripozna antiratna egzistencijalistička drama u kojoj će si Alex do kraja postaviti pitanje vrijedi li proći sve to da bi postao Francuz.
Primjedbe
Objavi komentar