Jedan od koautora scenarija sjajnih Scorseseovih "Bandi New Yorka" Kenneth Lonergan, snimio je možda i najtužniji i najdepresivniji film u posljednjih nekoliko godina. "Manchester by the Sea" je tragična i potresna drama o pokušaju traženja oprosta, ali ne toliko od drugih, već oprosta za samog sebe i nemogućnosti da se taj oprost pronađe. A glavni protagonist filma, bijesni, ogorčeni i potpuno asocijalni samotnjak Lee Chandler (Casey Affleck već odavno se specijalizirao u ulozi takvih povučenih, šutljivih i misterioznih tipova, a ova mu je donijela Oscara za glavnu ulogu) samom sebi ne može oprostiti događaj koji je uništio život ne samo njemu, već i širem krugu ljudi oko njega.
Što se to dogodilo i zbog čega je Lee takav, shvatit ćemo kroz paralelnu priču smještenu nekoliko godina u prošlost koju saznajemo kroz flešbekove, a u početku ga upoznajemo kao samotnjaka koji živi u nekakvoj šugavoj garsonijeri u Bostonu i radi kao domar. Ni ne trudi se on biti prijazan prema mušterijima, svakog dana on pije i namjerno provocira tučnjave u kojima obično pokupi teške batine, a čini se da mu u tim trenucima fizička bol koju tada trpi bar nakratko odagnava misli od psihičke boli. No, šokantna vijest da mu je iznenada preminuo stariji brat Joe (Kyle Chandler), nagnat će Leeja da se vrati u ribarsko mjestašce Manchester u Massachussetsu u koje se nakon napuštanja nikad više nije vraćao.
Iako mu nije nimalo lako vratiti se u Manchester, osjećaj odgovornosti prema Joeovom sinu Patricku (Lucas Hedges), svom nećaku tinejdžeru, bit će razlog zašto će se kod kuće zadržati i duže vrijeme nego li je planirao. Kroz flešbekove ćemo saznati i da je Joe patio od rijetke srčane mane koja ga je na kraju ubila i kako se znalo da neće dugo živjeti, no njegova smrt je svejedno sve iznenadila. Ne i njegovu bivšu ženu i Patrickovu majku Elise (Gretchen Mol) koja je ranije ostavila muža i sina te Lee ne želi ni čuti za opciju da ona dobije skrbništvo nad Patrickom. Dok on pokušava pronaći rješenje za Patricka, polako ćemo shvaćati što se to dogodilo s Leejem i kako je on nekoć bio posve drukčiji čovjek. Prosječan mladi muškarac koji se kao gotovo svi ostali mještani bavio ribolovom i bio je u sretnom brakom s Randi (Michelle Williams), no sve to je u jednom trenutku nestalo. I dok je cijela zajednica Leeju oprostila ono što se dogodilo i premda on nikada nije formalno bio proglašen krivcem za tragediju, on jednostavno nakon tog tragičnog dana više nije mogao biti isti.
Nema ničega unutra više, objašnjava Lee kako bi pojasnio svoje emotivno stanje i smatra on kako je morao biti kažnjen za ono što je uzrokovao. A kad ga već za to nije kaznilo društvo, odlučio je on kazniti samog sebe i jednostavno je on donio odluku da si ne smije oprostiti i da ne postoji način da nastavi sa životom. Kad do kraja saznamo razlog zbog kojeg je Lee takav, puno toga bit će nam jasnije i shvatit ćemo zašto on uporno ne želi preuzeti odgovornost za nećaka i biti njegov skrbnik iako svi očekuju da će to učiniti i nadaju se da bi ga ta uloga mogla donekle vratiti u život. Oscara je uz Afflecka osvojio i Lonergan i to za originalni scenarij i to posve zasluženo jer je od filma koji na prvu djeluje nevjerojatno mračno, depresivno i beskrajno tužno, uspio napraviti iznimnu dramu sa sjajnim glumačkim izvedbama i na kraju zaokruženim likovima.
Primjedbe
Objavi komentar