U zadnje vrijeme nekako su mi zanimljiviji pomalo arty horori od većinom generičkih mainstream slashera koji svi kao da se štancaju po istoj špranci. Zanimljiv i neobičan je bio miks horora i psihološkog trilera britanskog režisera videospotova Barnabya Claya kojim se predstavio na festivalu u Tribeci. "The Seeding" je jedan od onih potpuno uvrnutih i uznemirujućih indie horora u kojem veliku ulogu igra i samo okruženje. A cijela radnja filma odvija se u zapanjujućem miksu pustinje i kanjona u Utahu gdje se zaputio i fotograf (Scott Haze). Poželio je on sa savršene lokacije uhvatiti pomračinu sunca, a izlet u kanjone Utaha za njega će se pokazati kobnim.
Od samih početaka "The Seeding" djeluje užasavajuće zlokobno. U uvodnoj sceni vidimo tu nepreglednu pustaru snimanu iz zraka da bi se kamera potom fokusirala na maleno dijete koje nešto žvače. Kada se kamera približi shvatit ćemo da dijete u ruci drži ljudski prst, a do kraja filma shvatit ćemo što se to ondje događa. Djeluje od početka do kraja to nadrealno, gotovo psihodelično, a fotograf će u pustinji završiti nakon što se susretne s plemenom sadistički nastrojene djece i mladih koji ondje obitavaju. Praćenje klinca za kojeg je mislio da se izgubio u pustinji, fotografa će odvesti u podnožje kanjona u kojem živi žena po imenu Alina (Kate Lyn Sheil). U kanjon se može samo užetom, a nakon što noć provede u toj jezivoj kolibi, shvatit će da nema izlaza.
Svi njegovi pokušaji da se popne i izađe, završit će neuspješno, a ispostavit će se da to divlje pleme zapravo kontrolira cijelo to područje. Povremeno će se ti klinci skupljati na vrhovima stijena koje okružuju kanjon u kojem je Alina složila kolibu te će se igrati s fotografom ili će se pak, češće, iživljavati nad njim. On će u početku pokušati pobjeći dok će ga Alina poticati da bude poput nje i pomiri se sa sudbinom da nema izlaza i da se nauči na život s njom. Kako će vrijeme prolaziti, fotograf će gubiti razum, a najjači adut ovog psihološkog trilera / horora je samo okruženje. Djelovao je "The Seeding" pomalo kao miks filmova kao što su "Mad Max" jer upravo na njega taj teren najviše podsjeća, trilera kao "Deliverance" pa sve do "Teksaškog masakra motornom pilom" u kojem Clay također pronalazi inspiraciju. Na kraju sasvim solidno iako je početna premisa najavljivala da bi ovaj film mogao ponuditi i nešto više.
Primjedbe
Objavi komentar