Catalin Mitulescu do sada je možda bio poznatiji kao producent pa i scenarist, a u Sarajevu se on predstavio krimi dramom snimljenom u gotovo tipičnom rumunjskom novovalnom stilu. Već gotovo zaboravljeni glumac Gheorghe Visu koji je iznimno zaposlen i popularan bio još sedamdesetih i osamdesetih je Visoiu, ostarjeli policajac iz jednog od onih tipično rumunjskih sumornih i sivih gradića. Nikako da on dočeka odlazak u penziju koju planira provesti u ribičiji s unukom, a te mirne, gotovo letargične posljednje policijske dane prekinut će novi zadatak. Zapovjednik će njega odabrati da pronađe dvije prostitutke koje su pobjegle od svodnika i spremne su svjedočiti protiv njega, a putem će on upoznati i prostitutku koju nazivaju Heidi jer dolazi iz sela smještenog negdje u planinama.
Visoiu jako dobro zna kako svijet oko njega funkcionira i odavno je on ideje da će mijenjati nešto pa i moral ostavio negdje sa strane. Plivao je on svih tih godina dobro u toj sivoj zoni i svjestan je da ništa ne može promijeniti jer će uvijek biti svodnika, gangstera, krijumčara ljudi pa i djevojaka koje prodaju svoje tijelo, bilo to dobrovoljno ili ne. No, pomalo divlja Heidi koju traže ti gangsteri koji kontroliraju cijelo područje, zavući će se pod kožu starom policajcu, tipu koji je usamljen, rezigniran i posve razočaran životom. Zna ona dobro na koji način od muškarca dobiti ono što želi, a kada se starijem čovjeku djevojka počne tako približavati i izazivati ga, e onda takvom vrlo lako svakakve ideje padnu na pamet.
Do susreta s Heidi nije on bio spreman ni zericu riskirati, a i sa strane je odrađivao neke ne baš legalne poslove kako bi si podebljao plaću. Znao je on često zažmiriti na jedno oko, a ova mračna krimi drama jako dobro pokazuje kako sustav ondje funkcionira. I da su ljudi poput starog Visoiua ti koji bi trebali biti na braniku zakona i štititi ljude, no nerijetko su to ljudi koji će se prvo pobrinuti za sebe. No, nije stari policajac tu prikazan kao negativac. On je jednostavno čovjek koji je naučio plivati u toj žabokrečini, snalaziti se, raditi svoj posao koliko može bez da se zamjeri nekim ljudima od kojih ga je nemoguće zaštititi. Na sumoran i mračan ugođaj filma dodatno utječe i pomalo siva fotografija, kao i činjenica da se radnja odvija zimi što potencira konstantni osjećaj nemoći. Vidimo da je tu jako tanka granica između dobra i zla i da se ta granica ponekad dodiruje, a vidjet ćemo je li stari policajac izađi iz svoje zone sigurnosti kako bi zaštitio djevojku koja mu je prirasla srcu.
Primjedbe
Objavi komentar