Od cijele plejade korejskih genijalaca koji su se odlučili na snimanje filmova u Americi ili na engleskom jeziku, Bong Joon-ho je bez konkurencije bio najuspješniji. I dok je cijeli svijet tek 2019. godine s remek-djelom "Parazitom" upoznao ovog velemajstora iz Daegua, snimao je on i ranije briljantne filmove, a "Snowpiercer" je samo jedan od primjera. Iako je snimljen (uglavnom) na engleskom jeziku i (uglavnom) s anglo-američkim glumcima, nastala je ova iznimna distopija, postapokaliptični SF akcijski triler u korejsko - japanskoj produkciji.
Dobio je za "Snowpiercera" Bong do tada i najveći budžet odnosno 40 milijuna dolara, a ne samo da je njegov film bio komercijalno uspješan, već je to i sjajna alegorija i akcijski spektakl netipičan po tome što se u njemu skriva puno slojeva. I to ne samo doslovno pošto se radnja filma odvija u bliskoj budućnosti odnosno u 2031. godini u posebnom vlaku koji je ostao jedino mjesto na kojem je moguć život i oni bogati nastanjuju prednje vagone i žive kao bubrezi u loju, dok siromašna raja doslovno pa jede pločice od njihovih godina u zadnjici te velike kompozicije. Film je to koji je sjajna alegorija na problematiku globalnog zagrijavanja i zastrašujući su tu sam koncept i ideja na koji su pokušali spasiti svijet od srljanja u katastrofu.
No, umjesto spasa dogodila se još gora katastrofa jer ideja da se u stratosferu injektira nekakva aerosol dovela je do novog ledenog doba i Zemlja je postala nenastanjiva. Srećom pa je na svijetu u to vrijeme obitavao mudri inženjer Wilford (Ed Harris) koji je nešto ranije osmislio samoodrživi vlak i prugu oko cijelog svijeta kojom se Snowpiercer neprestano kreće već nekih 13 godina. No, dok je za neke Snowpiercer spas i blagostanje, za većinu preživjelih je prokletstvo i sudbina vjerojatno gora nego da su umrli prije nego što su se ukrcali unutra.
Ipak, već na samom početku izbit će pobuna potlačenih iz zadnjih vagona predvođena Curtisom (Chris Evans) koji će s ostatkom tih jadnika krenuti u proboj prema prednjim vagonima, sve do same lokomotive. I od početka do kraja sve je tu briljantno i Bong je maestralno na film uspio prenijeti istoimeni postapokaliptični strip trojice Francuza, a vizualno pa i po mnogim prilično uvrnutim i bizarnim likovima čini se da je on tu uzor našao i u kultnoj distopiji Terrya Gilliama "Brazil". Tako se i jedan od ključnih likova naziva baš Gilliam (John Hurt), a čudesni Koreanac još jednom je pokazao nevjerojatnu sposobnost da bilo kakvu priču koja na papiru možda i zvuči generički ili kao još jedna u nizu kopija nečeg već viđenog, izvede na svoj način.
Primjedbe
Objavi komentar