Krimi drama koju je napisao i režirao izvjesni Jimmy Giannopulos bio je još jedan od onih fimova koji su naizgled obećavali barem nešto, a pokazao se kao potpuni promašaj. Nasjeo sam na gledanje "Rođendanske torte" ponajviše zbog imena glumaca koji se ovdje pojavljuju, no na kraju su i Ewan McGregor i Val Kilmer i Lorraine Bracco i William Fitchner svedeni na potpune epizode. Ne znam iz kojeg razloga je prvenstveno A glumac poput McGregora pristao glumiti u ovakvom kaotičnom i pretencioznom filmu dok je Kilmer ionako odavno već propao. I glumački, a nažalost i zdravstveno nakon raka grla te ovdje igra lika kojem je namijenjen rođendanski kolač iz naslova, šefa njujorške talijanske mafije, ujaka Angela koji također ima problema s govorom iz razloga što je nekoć pokupio metak u grlo.
Rođenansku tortu svom ujaku treba dostaviti mladić po imenu Giovanni (Shiloh Fernandez) kojem je prije deset godina ubijen otac, šogor šefa krimi organizacije Angela. Nakon povratka u prošlost tijekom kojeg ćemo vidjeti obrise onoga što se dogodilo, dolazimo u sadašnjost gdje pratimo Giovannijevo bauljanje ulicama New Yorka kako bi ujaku odnio tortu. Snimljeno je to kamerom iz ruke valjda da djeluje sve to autentično, no slabašno je to i neuvjerljivo, dijelom i zato što gluma mnogih likova nije nimalo uvjerljiva. Djeluje mi ovaj film kao slabašan pokušaj odgovora na Scorseseove "Mean Streets" za 21. stoljeće, no bez puno smisla i bez imalo stila, uvjerljivosti i kvalitete. Tijekom svojih putešestvija tog dana od kuće pa do kuće gdje se tradicionalni slavi rođendan ujaka Angela, Giovanni će igrom slučaja saznati i za neke nepoznate okolnosti oko smrti svog oca.
Primjedbe
Objavi komentar