Još jedan u nizu amerikaniziranih Nijemaca koji su zapravo stvarali Hollywood snimio je film koji se bavi jednim od najgorih užasa koji se u Americi mogu dogoditi. William Wyler se rodio na samom početku 20. stoljeća u gradu Mulhouseu koji je tada bio dio njemačkog carstva, a u ranim dvadesetima je stigao u Hollywood gdje je prvo počeo raditi pomoćne poslove u studiju Universal da bi uskoro i sam počeo snimati filmove. Wyler je i danas rekorder po broju nominacija za Oscara za režiju, a od 12 nominacija čak tri puta je osvajao nagradu te je više najvažnijih nagrada od njega i Franka Capre koji ih također ima tri, osvajao tek John Ford (4).
"The Desperate Hours" ili "Sati očaja" možda se ne ubrajaju u najpoznatije Wylerove filmove, no ova noirovska kombinacija trilera i drame bavi se nečim što u Americi nazivaju "Home Invasion". Snimio je on ovaj film prema istoimenom true-crime romanu, kasnije i broadwayskoj predstavi Josepha Hayesa o slučaju jednog upada kriminalaca u dom obitelji iz gradića iz Pennsylvanije. U filmu je radnja premještena u predgrađe Indianapolisa, a tri odbjegla zatvorenika upast će u dom prosječne obitelji srednje klase i sve ih uzeti za taoce. Banditi predvođeni Glennom Griffinom (Humphrey Bogart) dom obitelji Hilliard izabrat će potpuno nasumično, a ondje će se pokušati skloniti nekoliko sati dok ne prođe prvi val policijske potrage.
I dok Glennova djevojka iz Pittsburgha ne dođe po njih i odveze ih na sigurno. U početku obitelji Hilliard upoznajemo kao najprosječniju moguću obitelj američke srednje klase. Otac Daniel (Fredric March) je činovnik dok je njegova supruga Ellie kućanica, a imaju oni kćer tinejdžericu Cindy i mlađeg sina Ralpha. Obitelj je to koja se vjerojatno nikad nikome nije zamjerila, a to predgrađe u kojem oni žive je gotovo ideal života prosječnog Amerikanca. I zato taj nasilni upad u nečiji dom predstavlja i simboličko kršenje svih mogućih tabua jer dom je nešto što se smatra sigurnim mjestom, nečim nepovredivim. Bio je "The Desperate Hours" prava noćna mora američke srednje klase i suburbije, a šokantnost tematike koju obrađuje i činjenica da mnogi nešto takvo nisu uopće željeli gledati, bio je zasigurno jedan od razloga zašto nije prošao posebno na kino blagajnama.
Zanimljivo je kako je glavnog razbojnika u broadwayskoj predstavi glumio tada mladi Paul Newman, no u studiju mu se nisu odlučili (još) dati šansu na filmu. Željeli su u Paramountu veliku zvijezdu, a kud ćeš veće zvijezde od Bogarta koji je na kraju utjelovio Glenna. Dugo je glavni kandidat za ulogu Hilliarda bio Spencer Tracy, no na poslijetku je odustao (navodno se nisu mogli dogovoriti čije će ime biti prvo na špici filma, njegovo ili Bogartovo) pa je ona otišla jednom od najpopularnijih holivudskih glumaca tridesetih i početka četrdesetih, dvostrukom oskarovcu Fredricu Marchu.
I sjajno Wyler gradi intenzitet ovog mračnog i šokantnog trilera jer od početka je Hilliardima jasno da će vrlo teško svi oni izvući živu glavu. I dok je Glenn hladnokrvni ubojica, ali očito jedini inteligentan član ove bande, ostala dvojica su poremećeni manijak i sadist te Glennov pomalo brzopleti mlađi brat Hal (Dewey Martin). Imao je "The Desperate Hours" više remakea (čak i u Indiji), a iako je "Home Invasion" kasnije bio česta tema u američkoj pa i svjetskoj kinematografiji (sjetimo se samo briljantnog Hanekeovog "Funny Games"), bio je to veliki šok za publiku jer možda je to bio prvi slučaj obrade te teme u jednom mainstream hollywoodskom filmu.
Primjedbe
Objavi komentar