Ingmar Bergman vječna je fascinancija i inspiracija i što sam stariji to više uživam u njegovim filmovima. I dok za neke od filmova iz njegovog opusa baš i nisam puno mario dok sam bio mlađi, upravo je "Sedmi pečat" bio iznimka i djelo koje mi se urezalo u pamćenje još od rane mladosti. Scena u kojoj vitez povratnik iz križarskog rata igra šah sa smrti jedna je od najfascinantnijih i najpoznatijih u filmu uopće, a nenadmašna je to alegorija o životu, smrti, religiji i egzistencijalističkom razmišljanju što nas zapravo čeka kada napustimo ovaj svijet.
Film je to koji je Bergmana etablirao kao jednog od vodećih filmaša svog vremena, a mračna je to vizija srednjovjekovne Švedske kojom hara kuga, siromaštvo, bijeda i glad. Vitez Antonius Block (Max von Sydow) se posve razočaran vratio iz križarskog rata u koji je otišao pun vjere i entuzijazma za obranom svete zemlje i tjeranjem saracenskih nevjernika, no ondje je očito shvatio da je priča sasvim drukčija. Da je kao i mnogi njegovi kolege vitezovi zaveden i zaluđen pričama popova o svetoj borbi, a ondje se vjerojatno uvjerio da su oni osvajači, nemilosrdni ubojice kojima tamo nije mjesto.
S vitezom se kući vratio i njegov vjerni paž, cinični Jöns (Gunnar Björnstrand), a čim se vrate na švedsko tlo, shvatit će da im je zemlju poharala kuga. Smrt je mnoge ljude odvela na drugu stranu, a namjerila se ona i na viteza koji će je pokušati prevariti i ostati što je moguće duže na životu igrajući šah. Ulog je naravno najveći, njegov život, a dok Antonius i Smrt (Bengt Ekerot) igraju šah, putuju oni srednjovjekovnom Švedskom i susreću se s brojnim ljudima. Kako je Bergmanov otac bio protestantski svećenik, tako je i slavni režiser u djetinjstvu i ranoj mladosti bio fasciniran kršćanstvom, tom mitologijom o bogu i sotoni, strahom od grijeha i smrti.
Tako se i sam naziv filma referira na odjeljak na samom kraju biblijske Knjige otkrivenja, a gotovo kao što je u Novom zavjetu Sotona testirao i navodio na kušnje Isusa u pustinji, tako će i Smrt testirati viteza. Propitkuje on sve u što je vjerovao, želi saznati što ga to čeka poslije smrti i ima li smisla uopće više živjeti. Film je to nevjerojatne crno - bijele fotografije, tako mračan, a tako poetičan, dubok, uznemirujuć u postavljanju tih najtežih pitanja o onome što nas čeka nakon smrti dok se istovremeno osjeti neki cinizam pa i razočaranje kad vitez shvaća da ga bog ili ne čuje ili ne želi čuti. A smrt ga sve jače vuče k sebi.
Primjedbe
Objavi komentar