I više nego ugodno trilersko - hororsko iznenađenje stiže nam iz Australije. Dvojac Josiah Allen i Indiana Bell snimili su minimalistički triler u kojem praktički imamo samo dva lika i to na jednoj lokaciji, a od početka do kraja sve to djeluje tako uzbudljivo, jezivo i nelagodno. Dok se u početku polako, ali sigurno i pametno tu stvara gotovo pa misteriozni psihotrilerski ugođaj, do kraja će se "You'll Never Find Me" pretvoriti u suludi paranoični, psihodelični horor. Iako je bio to debitantski dugometražni film za mladi australski tandem, sjajno oni grade priču prepunu misterije i jeze.
Sve tu kreće kada usred olujnog nevremena neimenovana mlada žena (Jordan Cowan) pokuca na vrata kamp kućice u kojoj živi samotnjak po imenu Patrick (Brendan Rock). I tip djeluje kao netko s kime vjerojatno ne biste nikada željeli završiti sami u kamp kućici po olujnoj noći i nesretna žena vjerojatno se pokajala čim joj je nevoljko otvorio vrata. No, ponudit će joj on skrovište, skuhati čaj, a dok ona traži da je odveze u grad, on joj obećaje da će je odvesti, ali čim se vrijeme malo smiri. I jednostavno u tim trenucima čovjek ne zna što bi uopće mislio o Patricku.
Iako on djeluje baš jezivo (creepy je sjajna engleska riječ koja najbolje opisuje takve tipove), čak i govori čudno, a ne samo da tako izgleda, možda je on stvarno čovjek koji je doživio strašne traume zbog kojih se odlučio na ovakav samotnjački život. To barem on govori mladoj ženi koja je uplašena i očito se ne osjeća sigurno sama s njim u jednoj od onih velikih montažnih kućica iako joj on ne odaje ni najmanji signal da bi joj učinio nešto loše. Pristojan je, djeluje kao da joj stvarno želi pomoći, a i on je sumnjičav prema namjerama neznanke i njena verzija da je zalutala u toj pustari usred nevremena uopće mu ne djeluje uvjerljivo.
Bez obzira što u filmu od gotovo stotinjak minuta imamo samo ta dva lika, Allen i Bell su sjajno izgradili priču koja niti u jednom trenutku ne djeluje suhoparno i dosadno. Fino se gradi tu i tenzija, napetost dok pokušavamo prokljuviti kako će se zapravo rasplesti odnos između njih dvoje i kuda će nas to autorski dvojac odvesti. Dijelom sve to djeluje i kao grozna noćna mora, a iako sam strahovao kako će se sve to rasplesti, uspjeli su ovi Australci do kraja zadržati kvalitetu filma. I ne samo to, kako će vrijeme odmicati tako će se i stilski pa i vizualno promijeniti ono što gledamo i iz klaustrofobičnog psihološkog trilera pretvoriti u šokantni i gotovo tripozni psihodelični horor. Ovaj je film još jedan sjajan primjer kako se i s minimalnim budžetom može snimiti itekako dobar film.
Primjedbe
Objavi komentar