Koreanci nastavljaju snimati iznimne filmove o svojoj relativno nedavnoj povijesti, a nakon što smo prije nekoliko godina imali priliku izniman povijesno - politički triler "The Man Standing Next" o pripremama atentata na dugogodišnjeg diktatora Park Chung Heea, sada stiže i svojevrsni nastavak. Park je na vlast u Južnoj Koreji došao vojnim udarom 1961. godine, a nakon što je 18 godina kasnije ubijen slijedio je novi državni udar u režiji vojske. I uprave događaje oko pokušaja vojnog udara 12. prosinca 1979. godine pratimo u uzbudljivom i iznimno interesantnom povijesno - političko - ratnom trileru Kim Sung-sua (Musa) koji je pokazao da Koreance iznimno zanima njihova nedavna povijest.
Bio je "12.12: The Day" najgledaniji film u korejskim kinima u 2023. godini i na budžet od 17 milijuna dolara je na kino blagajnama zaradio gotovo stotinu milijuna američkih dolara. Za nas gledatelje sa zapadne hemisfere mali problem u početku predstavlja činjenica da su nam događaji u Južnoj Koreji krajem sedamdesetih prilično nepoznati jer većina od nas nije pretjerano upoznata s povijesti te zemlje. Problem je što ovdje imamo i jako puno likova, uglavnom vojnih lica i visokih časnika i na početku nam je dosta nejasno kakva je uopće hijerarhija između njih. No, vrlo brzo sve će sjesti na svoje mjesto i isprofilirat će se tu dva glavna lika - general Chun Doo-hwan (Hwang Jung-min), zapovjednik obrambenih snaga i general Lee Tae-shin (Jung Woo-sung), zapovjednik garnizona u korejskom glavnom gradu Seoulu.
Vrlo brzo nakon atentata na dugogodišnjeg predsjednika Kima, doći će do neslaganja između frakcija u vladi i vojsci oko viđenja oko budućnosti Južne Koreje. Dok će se jedan dio vlasti zalagati za demokratizaciju, drugi dio će i dalje čvrstom vojničkom stegom pokušati vladati zemljom, a dio vojske okupljen oko generala Chuna i tajne organizacije u vojsci pod imenom Hanahoe pokušat će izvesti državni udar. I ne sjećam se puno primjera gdje je bolje izveden sam prikaz državnog udara od strane vojske i sve tu izgleda i više nego uvjerljivo. Sav taj kaos, konfuzija, panika jer dio vojske jednostavno će se podijeliti i oni koji će biti pod komandom generala Chuna krenut će prema Seoulu pokušavajući nasilno preuzeti vlast.
Dio vojske koji će ostati pod zapovjedništvom generala Leeja također će krenuti prema gradu, ali kako bi pokušali zaustaviti prevratničke snage. Sve će tu voditi prema suludom građanskom ratu i obračunu između dvije frakcije iste vojske, a ključnom će se pokazati činjenica tko kontrolira više vojske. Uspio je Kim Sung-su tu dosta kompliciranu i kompleksnu situaciju izvući na izniman način i konflikt između frakcija vojske personificirati kroz prizmu dva glavna lika. Dok general Chun želi da vojska i dalje bude ključni faktor u državi, Lee smatra da se vojska ne bi smjela miješati u politiku i trebala bi isključivo obavljati svoju osnovnu funkciju odnosno zaštitu države.
Sviđa mi se ovaj trend u korejskoj kinematografiji da prilično kontroverznim događajima u svojoj povijesti prilaze na prilično realan način. I dok je svima poznato da je Sjeverna Koreja danas vjerojatno najstrašnija totalitarističa diktatura, posljednji bastion ekstremnog komunizma na čijim metodama bi pozavidjeo i sam Staljin, mnogi možda i ne znaju da je i Južna Koreja praktički sve do kraja osamdesetih bila prilično autoritarna zemlja. Zemlja prepuna povijesti državnih udara u režiji od vojske i koja je bila daleko od demokracije, a zadnjih godina snima se u Južnoj Koreji pregršt filmova baš o tom razdoblju i može se tu zaista probrati niz ne samo edukativnih, već i iznimno kvalitetnih i uzbudljivih filmova kao što je i ovaj.
Primjedbe
Objavi komentar