Upoznaje nas ovaj dokumentarac s likom i djelom iranskog slikara i disidenta Nikzada Nickya Nodjoumia. No, nije to klasični biografski dokumentarac, već je film koji su snimili njegova kćer Sara Nodjoumi i njen muž Till Schauder iznimno zanimljiva kombinacija političkog, osobnog, umjetničkog i biografskog filma u kojem se sve te teme isprepliću. Sam Nodjoumi svoju umjetnost opisuje političkom i u glavnoj naracijskoj liniji pratimo njegova nastojanja da iz teheranskog muzeja suvremene umjetnosti pokuša doći do svojih slika koje su ondje još od početka 1980. godine. No, kroz priču o Nodjoumiju i njegovoj borbi za povratak slika, upoznajemo i situaciju u Iranu sve od šezdesetih pa naovamo s posebnim naglaskom na revoluciju 1979. godine koja se nije rasplela onako kako je slikar želio.
Moje slike su dokument vremena i želim ih nazad, ističe Nicky, čovjek koji je sad već prošao 80. godinu životu, no i dalje on neumorno crta i slika. I to neobična, autentična djela koja nastaju netipičnom tehnikom očigledno pod utjecajem pop-arta, a i dalje on stvara slike koje su kritične, subverzivne i oštre prema autoritarnim režimima kakav je i dalje iranski. A saznajemo tu i kako je bio on u mladosti iznimno revolucionarno nastrojen i krajem šezdesetih je već završio u Americi gdje se upoznao s tamošnjim aktivističkim pokretima. Zazivao je on Nicky revoluciju i u svojoj zemlji, no revoluciju koja će donijeti slobodu i demokraciju, a iako je bio kritičan prema režimu šaha Reze Pahlavija, shvatit će da je iranska revolucija donijela još gore stanje i da su nakon loših došli još gori.
Donosi "A Revolution on Canvas" i jako dobar duh vremena i prikazuje kako su izgledala ta prevratna vremena u Iranu nakon kojih je Nodjoumi jednostavno morao pobjeći ako misli ostati živ dok su ga u Americi čekali žena i tada malena kćer. Shvaćamo kako je ta iranska revolucija nepovratno promijenila ne samo njegov život, već i živote bezbrojnih ljudi, a saznat ćemo i tragičnu sudbinu cijele njegove obitelji. No, ponajviše je to film u kojem pokušavamo shvatiti Nodjoumija kao čovjeka i što on želi. Dakako da bi se on vratio u Iran istog dana, no jednostavno ne može i ne smije, a bijes i tuga jer je morao tako napustiti zemlju koju toliko voli i kojoj je želio dati sve, stvorila je od njega čovjeka kakav je danas.
Naizgled mirnog starčića, ali i dalje je on čovjek iz kojeg sijeva, a sav svoj bijes, frustracije, ogorčenost i frustracije izbacuje on slikanjem. Istovremeno je to i nevjerojatno intiman film jer autorica je ipak protagonistova kćer koja ističe da oca gotovo pa bolje poznaje preko njegovih djela, nego što ga poznaje i kao osobu. To i ne čudi jer saznat ćemo da je ostavio on suprugu, također slikaricu iz Irana Nahid Hagitat i kćer kako bi vodio neku svoju revoluciju, a iako je nerijetko bio u poziciji da nema od čega živjeti, nije on želio odustati od svog poziva i umjetnost je bila jedina stvar kojom se želio baviti. Nevjerojatno je to zanimljiva kombinacija obiteljske drame, portreta neumornog umjetnika, povijesno - političke studije Irana u zadnjih pedesetak godina, ali i uzbudljivi dokumentarni triler jer, ne zaboravimo, Noudjumi svo vrijeme pokušava doznati što je bilo s njegovim slikama i postoji li šansa da dođe do djela koja su prije više od četiri desetljeća potpuno izbezumila ajatolaha Homeinija i njegovu kliku.
Primjedbe
Objavi komentar