Oduvijek sam volio filmove o ljudima koji su se odlučili na ultimativni bijeg od civilizacije i negdje u divljini odlučili ostvariti svoju vrstu utopije. Možda zato što se na nešto takvo sam baš nikad ne bih odlučio, a obitelj koju upoznajemo u filmu još jednog glumca koji se "pretvorio" u scenarista i režisera Matta Rossa, upoznajemo kako živi u divljinama sjeverozapada Amerike. Ben Cash (Viggo Mortensen) svojih petero djece starih od 6 do 17 godina uči preživljavanju u divljini, lovu, imaju te djevojčice i dječaci dril kao da su regruti za Legiju stranaca.
Naravno da oni ne idu u školu i Ben ih sve sam uči, a posve su oni odsječeni od ostatka svijeta, od konzumerizma i materijalističkih vrijednosti koje danas prevladavaju. U toj utopiji koju je Ben stvorio sa svojom ženom Leslie, djecu se uči da razmišljaju kritički, čitaju se ondje književni klasici, uče se fizika i matematika, a svojevrsno božanstvo je poznati američki ljevičarski mislioc Noam Chomsky. I zaista je to ekstremni oblik eskapizma u kojem Ben i sva djeca raspravljaju uz logorsku vatru o kapitalizmu, eksploataciji radničke klase pa potom na gitarama sviraju Woodieja Guthrieja. Sve što su ova djeca naučila, naučila su od svog oca i majke, a dinamika među članovima ove obitelji će se promijeniti kada Benova žena i njihova majka počini samoubojstvo.
Leslie je već neko vrijeme bila psihički bolesna i morala je napustiti utopiju koju je stvorila sa svojim mužem jer je bila hospitalizirana. Kako djecu odgaja da uvijek moraju biti iskreni tako će im Ben svima javno obznaniti da im je mama prerezala vene i da njeni roditelji odnosno njihovi djed i baka ne žele da oni dolaze na sprovod u Teksas. I jasno da Leslieini roditelji krive Bena zbog toga što im je kćer tako završila, a taj bradati sredovječni tip koji nikad nije želio nikome odgovarati nizašto utrpat će djecu u školski autobus i krenuti na put. I bit će to putovanje tijekom kojeg će Ben početi propitkivati svoje odgojne metode, a djeca će polako shvaćati da taj zli, vanjski kapitalistički svijet i nije baš tako loš i da ima nekih prednosti.
Film je to koji se bavi standardnim pitanjem odnosno što je najbolje rješenje i kako odgojiti djecu? Kako ih naučiti nekim vrijednostima za koje čovjek smatra da su važna kada i oni uviđaju da su te vrijednosti potpuno izokrenute i da obično bolje prolaze oni koji ih se ne drže. Vještine i znanja kojima će Ben učiti svoju djecu svakako su vrijedna i korisna, no ispostavit će se da su to djeca potpuno nepripremljena za "vanjski" svijet čija pravila i zakone oni jednostavno ne poznaju. Taj anarhoidni radikalno lijevi antikapitalist možda je imao najbolje namjere, no vjerojatno se i sam u određenom trenutku morao shvatiti da djecu drži u određenom balonu i da se revolucija koju su sanjali ipak neće dogoditi i da djecu zakida za puno toga.
Možda način života koji je Ben namijenio svojoj djeci ovako s distance izgleda simpatično, no čovjek se jednostavno zapita može li se to okarakterizirati i kao svojevrsno zlostavljanje djece? Dok su nam takve stvari simpa na filmu, baš me zanima kako bi se reagiralo da se nešto slično dogodi recimo u nas u stvarnosti? Dao bih se kladiti da bi čovjeka bili puni portali, a socijalne službe uzele bi mu djecu odmah drugi dan. Zanimljivo je kako je Ross na ideju za ovaj film došao dok je skupa sa svojom suprugom počeo propitkivati odluke koje čine kao roditelji. Zapitao se što bi se dogodilo kada bi mogao biti stalno prisutan u životima svoje djece i je li nešto takvo uopće moguće danas u vremenima kada je moderna tehnologija djeci uglavnom i roditelj i učitelj. Bio je "Captain Fantastic" fino promišljena, emotivna i dirljiva humorna drama u kojoj se dramske situacije baš u pravom trenutku razbijaju komedijom i humorom.
Primjedbe
Objavi komentar