Frida Kahlo danas je vjerojatno najpoznatija i najpriznatija meksička umjetnica. Frida je takva ikona da je dovoljno reći samo njeno ime pa je većini (barem polupismene) populacije svijeta jasno o kome se radi. O Fridi Kahlo je početkom stoljeća snimljen biografski igrani film u kojem ju je utjelovila njena sunarodnjakinja Salma Hayek, a biografskim dokumentarcem također nazvanim samo "Frida" u Sundanceu se predstavila iskusna montažerka Carla Gutierrez kojoj je ovo bio prvi film koji je režirala. Dobila je Gutierrez u Sundanceu i nagradu upravo za montažu, a stilski je to zanimljiv film koji se sastoji od puno animacija, fotografija, slika, arhivskih snimki i svega što već ima svaki pošteni biografski dokumentarac.
A svoju životnu priču tu iznosi sama Frida, naravno kroz glas naratorice koja čita njene dnevničke zapise. Saznajemo tu njena razmišljanja kroz život, a naracija je postavljena linearno, od njenog djetinjstva i mladosti te početaka umjetničkog stvaranja, preko romanse i braka s kolegom Diegom Riverom. No, u središtu pažnje upravo je njezina umjetnost, njene prepoznatljiva modernistička djela u kojima je kroz autoportrete često prikazivala samu sebe. Te zanimljive, magično - realistične i nadrealistične slike tako prepoznatljive i poznate stalno su pred nama, još dodatno začinjene animacijama. No, problem ovog filma je što tu ne doznajemo baš ništa novo o protagonistici, a da to već nismo znali.
Primjedbe
Objavi komentar