Mladu čileansku glumicu Marianu Di Girolamo zapazili smo u stiliziranoj drami "Ema" Pabla Larraina, a samo godinu dana kasnije dobila je ona još jednu priliku da bude naslovna junakinja. Ona je sada Veronica, supruga slavnog čileanskog nogometaša koji se nakon uspješne karijere u Europi i Aziji vratio kući, a ne pretjerano poznati čileanski filmaš Leonardo Medel snimio je stilski iznimno zanimljivu kombinaciju drame i crne komedije. "La Veronica" je baš neobičan, ali nevjerojatno intrigantan, čak groteskan miks mračne satire i psihološke drame u kojoj pratimo epizode iz života te slavne žene nogometaša.
Naravno da je Veronica nekoć bila manekenka, a sada se trudi ona biti influencerica i snima ona stalno nekakva videa. Njena razina taštine, egoizma i samoljubivosti je teško mjerljiva. Opsjednuta je ona sama sobom, čak je ljubomorna na malenu kćer jer smatra da joj njen muž posvećuje više pažnje nego njoj. Stilski je to originalno i neobično jer cijelo vrijeme je u prvom planu upravo Veronica. I to doslovno jer u svakom kadru nalazi se ona točno u sredini, a odlučio se Medel snimiti film sastavljen od dugih statičnih kadrova. I ta tehnička odluka vjerojatno je izabrana kako bi se dodatno naglasila Veronicina egocentričnost, a priča je postavljena nelinearno, nekako fragmentarno jer čini mi se kao da tu stalno skačemo iz jednog vremenskog razdoblja u drugo.
Tako u jednom trenutku shvaćamo da je Veronica na ispitivanju u policiji zbog sumnje da je ubila kćer, no ne malenu Amandu koja ima s mužem nogometašem, nego dijete koje joj je umrlo više od deset godina ranije u prethodnoj vezi. Pokušava ona prema van odašiljati sliku skladnog braka i perfektne obitelji, no od početka nam je jasno da to baš i nije tako. I to upravo zahvaljujući njoj koja je jezivo ljubomorna, tašta, jedna od onih tipičnih WAGS-ica, čak i koju stepenicu više. Kako se priča razvija, sve to postaje grotesknije i luđe, dubinski uznemirujuće dok shvaćamo kakva je ona zapravo osoba.
Njen novi cilj je dohvaćanje dva milijuna pratitelja na Instagramu kako bi bila izabrana kao zaštitno lice neke nove modne kampanje, a tome će ona podrediti baš sve. Po karakteru me lik Veronice pomalo podsjetio na lik Signe u izvrsnoj izvedbi Kristine Kujath Thorp u brutalnoj norveškoj satiri "Sick of Myself" o djevojci koja će se svjesno izobličiti i unakaziti kako bi postala poznata i slavna. Veronica doduše neće ići baš tako daleko, no i njoj neće biti strano parazitiranje na tuđoj nesreći kako bi došla do onog što traži i želi. Bio je to jedan od onih kraljnje neobičnih i grotesknih filmova koji na prvu djeluju posve čudno, no sve ono što ćemo do kraja vidjeti itekako ima smisla.
Primjedbe
Objavi komentar