Carlosa Sauru se uz Luisa Bunuela i Pedra Almodovara smatra najvažnijim i najboljim filmašem kojeg je Španjolska ikada imala, a čak tri su njegova filma bila nominirana za Oscara za najbolji strani film. Prvi od njih bio je "Mama slavi 100. rođendan", bizarna i ekscentrična nadrealistička komedija koja je zapravo nastavak njegovog poznatog filma iz 1973. godine "Ana y los lobos" (Ana i vukovi). U tom filmu pratili smo priču mlade guvernante iz inozemstva koju je španjolska buržujska obitelj angažirala za odgoj svoje djece. Bio je to film prepun političkih konotacija, simbolike i subverzivnosti na račun frankističke Španjolske.
Šest godina kasnije, Ana (Geraldine Chaplin) se vratila u tu staru gotovo pa raspadajuću vilu koja je simbolizirala Španjolsku koju vodi umirući starac ili u ovom slučaju starica. No, ta starica se ne da i ne da i premda su je nasljednici baš poput Topalovića u "Maratoncima" otpisali i vjerojatno svaki u talonu ima neku vlastitu verziju oporuke za trenutak kad ona umre. No, baba ne samo da ne umire, već bi upravo trebala proslaviti 100. rođendan što je prigoda za okupljanje cijele obitelji. Prvi puta nakon što ih je napustila, vraća se ondje Ana, sada udana za Antonia te po povratku shvaća da se dinamika u obitelji promijenila.
Jedan od maminih sinova Jose je preminuo, drugi sin Juan je otišao dok je njegova supruga Luchy ostala ondje s tri kćeri koje je ona nekoć čuvala, a sada su tinejdžerice. Jedini mamin sin koji i dalje živi u vili je ekscentrični Fernnado (Fernando Fernan Gomez), koji po cijele dane pokušava uzletjeti nekakvim zmajem ranije kupljenim. Shvatit će Ana i da Luchy pokušava ukrasti mamin novac kao i da se cijela ta ionako disfunkcionalna obitelj potpuno raspala. Ubrzo će situacija postati još opasnija za Anu jer će lijepa mlada Natalia početi zavoditi njenog muža. Bila je to bizarna tragikomedija gotovo na rubu groteske za koju mi se čini da ju je Saura snimio pod utjecajem nadrealizma svog sunarodnjaka Bunuela.
Primjedbe
Objavi komentar