Carol White (jedna od prvih glavnih uloga za Julianne Moore) naizgled ima život na kojem bi joj mnoge žene pozavidjele. Udana je ona za uspješnog i očigledno bogatog poslovnog čovjeka Grega (Xander Berkeley) i žive oni u raskošnoj kući u predgrađu Los Angelesa. Tipična je ona kućanica, a čak se i ne čini da se posebno brine za svog posinka, već njen dan prolazi u odlascima na aerobik, kod kozmetičara, druženjem sa sličnim dobro udanim ženicama. Ima ona i kućnu poslugu, naručuje kauče i namještaj te zanovijeta fizikalcima koji bi je najradije poslali u onu stvar. Ne djeluje Carol posebno sretno u tom braku, no čini se da joj ta stabilnost i činjenica da se dobro udala odgovara i nudi joj neku sigurnost, a čini se da ona i nema bliskih prijateljica, već se druži uglavnom sa sličnim ženicama s kojima vodi isprazne razgovore.
No, praktički od početka psihološke drame Todda Haynesa čini nam se kao da tu nešto ne valja. Sugerira to i nekako distancirana kamera koja sve hvata nekako izdaleka, a to je intencijski kako bi gledatelj imao i neku emocionalnu distancu prema likovima. Da ne zaboravim, vrijeme radnje je Haynes smjestio u 1987. godinu, a nakon nekog vremena Carol kao da će početi obolijevati od neke čudne i misteriozne bolesti. Sve će krenuti s uređenjem stana pa će nešto poput napada panike doživjeti kad zaglavi u gužvi u prometu iza nekog šlepera koji užasno dimi, a situacija će eskalirati na minivalu, pod haubom kad počne krvariti. Ni liječnicima nije jasno što se to događa s Carol, a ni muž joj baš ne vjeruje i ide joj na živce što je stalno umorna, neraspoložena i odsutna. No, pokazat će se da Carol ne umišlja ništa i ne glumi, već ona kao da je alergična na okruženje u kojem živi.
Iako je "Safe" (u nas dobro preveden kao "Na sigurnome") nominalno psihološka drama - triler, ima ovaj film gotovo pa klasični horor ugođaj. Od početka nam je jasno da se nešto loše tu mora dogoditi, djeluje to nekako zloguko i podmuklo, napetost se gradi polako i postaje sve intenzivnija s vremenom, no stvarnog i vidljivog neprijatelja i zlikovca nema. Ono što uništava Carol potpuno je nevidljivo i ostalim ljudima neshvatljivo jer svi oni žive u istom okruženju pa im nije ništa, a ona doživljava napade panike, kolabira, čak i krvari i dobiva jezive osipe. Još gore je što je nitko ne shvaća, a svijet oko nje se steže i postaje sve slabija i uplašenija, bolesnija te je "napadaju" pesticidi, ispušni plinovi iz vozila, aditivi u hrani, kemikalije, čak i odašiljači.
Zanimljivo Haynes razvija priču koju je osmislio po nečemu što bi se nazvalo ekobolest i za koju je prvi puta čuo početkom devedesetih. A kada postoji neka bolest, bila ona stvarna ili umišljena, postoje i neki načini liječenja ili kvaziliječenja pa će Carol tako otkriti da postoji neki new-age pokret koji bi joj možda mogao pomoći. Iznimno je "Safe" zanimljiv film jer nije jednoznačan, već je misteriozan, kompleksan i enigmatičan, a podjednako Haynes propitkuje i te new-age gurue koji tvrde da imaju rješenja za sve i uzimaju ljudima poput Carol sigurno lijepe novce, no zapitat ćemo se je li to baš tako? Istovremeno, ovaj film je i zanimljiva alegorija jer nije nemoguće da Carol polagano, ali sigurno ubija baš taj život koji je izabrala. Ta dokolica i ispraznost koju je prihvatila i kojoj se prepustila kao da je zapravo proždire, priznala si ona to ili ne jer njen život i njena egzistencija prikazani su tu tako isprazno, besmisleno tako da nije nemoguće da je tu ekobolest ili alergijsku reakciju razvila kao neku vrstu protesta protiv same sebe i svog postojanja.
Primjedbe
Objavi komentar