Iako je od Drugog svjetskog rata prošlo sada već 80 godina, i dalje je najrazorniji događaj u povijesti čovječanstva neiscrpna inspiracija brojnim autorima. Pogotovo tema Holokausta i progona europskih Židova četrdesetih, a tom temom bavi se i američka mini-serija "We Were the Lucky Ones". Pratimo tu sudbinu židovske obitelji iz poljskog grada Radoma od kraja tridesetih pa sve do druge polovice četrdesetih, a potresna je to i emotivna drama. Snimljena je ova osmodijelna serija prema istoimenom romanu Georgie Hunter iz 2017. godine koja je u njemu iznijela priču svoje obitelji. A obitelj Kurc potkraj tridesetih upoznajemo kao dobrostojeću obitelj koja već generacijama živi u gradu Radomu u središnjoj Poljskoj.
Sol (Lior Ashkenazi) i Neshuma (Robin Wiegert) godinama imaju krojačku radnju u gradu, a imaju oni tri sina - Addya (Logan Lerman), Geneka (Henry Lloyd-Hughes) i Jakoba (Amit Rahav) te dvije kćeri - Halinu (Joey King) i Milu (Hadas Yaron). Shvaćamo ubrzo da je antisemizam u Poljskoj, a vjerojatno i u ostatku Europe prisutan i prije nego što nacisti krenu u akciju. No, većina europskih Židova razmišlja da su već preživjeli Prvi svjetski rat i svašta kroz protekla desetljeća pa i stoljeća i da se ne može dogoditi nešto puno gore od onoga što su prošli. Naravno da će se gadno prevariti, a jednom kada s jedne strane Njemačka, s druge strane Sovjetski savez pregaze Poljsku, krenut će jedna od najstrašnijih epizoda u ljudskoj povijesti.
Donosi ova serija zanimljiv uvid u život poljskih Židova nakon nacističke okupacije, ali i vidimo kako je tu izgledao njemački, a kako sovjetski sektor sve dok Hitler nije napao druga Staljina. Potpuno je suludo to vrijeme, a rat će članove ove obitelji rasuti doslovno po cijelom svijetu. Od Lavova, Italije, ruskih gulaga, Casablance i Rio de Janeira, a baš kao što i sam naziv ove serije sugerira, obitelj Kurc zaista je bila jedna od sretnijih. Neću sada puno spoilati, ali dobar dio članova ove proširene obitelji uspjet će preživjeti sve te užase u tim suludim vremenima, a vidjet ćemo i kako će izgledati njihovi životi nakon rata. Kako više neće biti dobrodošli u svojim domovima i zaista je potresno i stravično vidjeti što su ti ljudi prošli.
Iako su povijesne okolnosti ovdje prikazane i više nego solidno, nešto mi je tu škripalo na izvedbi, režiji, pogotovo glumi da bi "We Were the Lucky Ones" zaslužila višu ocjenu. Okupljeni su ovdje i neki američki glumci (uglavnom židovskog porijekla), ali i glumci iz Izraela, a autorica serije Erica Lipez odlučila se za korištenje uglavnom engleskog jezika, ali s onim snažnim i iritantnim akcentom, valjda kako bismo povjerovali da ti likovi nisu Amerikanci ili Englezi. Još u "Černobilu" smo shvatili da inzistiranje na tim često iritantnim pidgeon english naglascima uopće nije potrebno kako bismo dobili realističan pogled na zbivanja u Europi, no i dalje se na tome pretjerano inzistira.
Ni gluma mi nije bila na razini onih najboljih serija, iako se ne može poreći da "We Were the Lucky Ones" donosi užasavajuću i obiteljsku, ali i puno širu priču. Shvaćamo razmjere dehumanizacije kroz koju su prolazili ovi ljudi, ali i kako je izgledao život u skrivanju i brizi za ostale članove obitelji za koje i ne znaju gdje su i jesu li uopće živi. Vidimo kako je nagon za preživljavanjem nevjerojatno jak kod ljudi kada se nađu u situaciji biranja između života ili smrti i kako su uspjeli kroz tih stravičnih šest ili sedam godina izvući živu glavu. I dok u većini Holokaust drama pratimo sudbine onih koji su, nažalost, stradali, donosi ova serija perspektivu onih koji su nekim čudom uspjeli preživjeti sve te nezamislive užase.
Primjedbe
Objavi komentar