Nicolas Cage ne prestaje snimati filmove u luđačkom ritmu, a očito na jedan dobar film koji izabere, dolaze bar dva do tri slaba. U taj krug ipak upada ovaj survivalistički postapokalipični SF horor triler u kojem u uvodnoj sceni Cageovog Paula vidimo kako bježi iz stana dok se civilizacija kakvu poznajemo raspada. Čuju se sirene za uzbunu, eksplozije u pozadini, a on pronalazi dva gotovo pa novorođenčeta i uzima ih sa sobom. Petnaest godina kasnije, blizanci koje je Paul tada pokupio su tinejdžeri, žive oni na izoliranoj farmi negdje u Irskoj. I dok im život tijekom dana djeluje relativno normalno, noćima oni blindiraju i zabarikadiravaju kuću, a shvatit ćemo ubrzo i zašto.
Tijekom noći pojavljuju se neka čudovišna stvorenja koja pokušavaju provaliti unutra. Što se točno dogodilo sa svijetom i kakvi su to stvorovi koji noću vrebaju rijetke preživjele ljudi, potpuno nam je nepoznato. Misteriozno je sve to pa i pomalo zbunjujuće. Na taj osjećaj dezorijentiranosti utječe i nemirna kamera iz ruke za koju se odlučio režiser Benjamin Brewer. I dok je Thomas (Maxwell Jenkins) očito hrabriji i spremniji za rizike od braće, Joseph (Jaeden Martell) djeluje nekako proračunatije, mudrije, a cijela situacija će eskalirati kada se jedne noći jedan od sinova ne vrati na vrijeme kući.
Te karakterne razlike do kraja će u "Arcadian" igrati relativno bitnu ulogu, a nakon što u početku samo čujemo zvukove lupanja po vratima i jezive zvuke, saznat ćemo i kako ta čudovišta izgledaju. A izgledaju oni kao nekakvi mutanti između Aliena i vukodlaka, zbilja jezivo i zastrašujuće. Mora se Breweru priznati da je s relativno skromnim budžetom uspio dobro sa svojim timom kreirati zaista zastrašujuća čudovišta, a mudro on gradi priču. Ne baca sve odmah karte na stol, već radi to postupno, odlaže, a bio je na kraju "Arcadian" ipak osrednji film o tome što su ljudi spremni učiniti pa i žrtvovati da bi preživjeli u svijetu koji nestaje.
Primjedbe
Objavi komentar